- Ovaj hram u ovom selu je samo sredstvo da se dođe do Carstva nebeskog, jer ono što u hramu vlada je Hristos i njegova ljubav Božija i naša zajednica oko koje smo se okupili - oko Njega i u ime Njega. To slika našeg puta prema Carstvu nebeskome I smisla našeg života i nada našega spasenja. Da bismo življeli u zajednici moramo da praštamo. To je prvo što nam je i jedino ostavio Hristos u molitvi Oče naš, da oprostimo i mi svima i da tako se nadamo otpuštenju grijehova i da nam Bog oprosti sagrešenja naša. Ne postoje zajednice savršene u kojima nema trvenja, prepirki, zamjerki, konflikata, svađa. To ne postoji jer ovo je zemlja, ovo nije raj. Ali ima jedan spasonosni lijek za to koji nam je Hristos ostavio, a to je opraštanje drugom. A ne možemo drugom oprostiti ako se nismo smirili. A šta znači biti smiren- to je prvo blaženstvo koje je Hristos svojim učenicima i narodu rekao na Gori kad je besjedio – blaženi su siromašni duhom, to jest smireni, koji o sebi visoko ne misle, koji nisu naduti, naduveni, nadmeni, koji ne gledaju sve sa visine, ne misle da su oni nešto posebno i jedino, nego skromno misle o sebi- rekao je vladika Metodije.
Trebinjski sveštenik Dražen Tupanjanin iz Eparhije zahumsko-hercegovačke istakao da je liturgija slika onoga što što mi očekujemo i sjenka nebeske stvarnosti ili bolje reći onoga što dolazi.
- Crkve i hramovi svjedoče o tome da je Bog došao među nas, da On želi da obnavljamo svoje srce i dušu. To se najbolje radi kada se obnavlja hram i zato svaka obnova hrama ne treba da bude razdor nego treba da bude sloga, ne treba da bude prepirka nego treba da bude ljubav, ne treba da bude zanovijetanje nego treba da bude podnošenje jednih i drugih u ljubavi. Daj bože da to bude i ovdje i na svakom mjestu gdje se slavi ime božije. Ovdje na ovom mjestu življeli su i moji preci. Mi smo prije nekih vijek i po otišli iz ovog sela u Trebinje, ali hvala Bogu nismo zaboravili i sjećamo se svojih korijena. Ali ono što je najvažnije nisu naši genetski korijeni nego korijeni naše vjere. Vidimo ovdje ove krstove pod kojima su naši preci sahranjivani, znakove nade, znakovi ljubavi, blizine božije. Tako svaki put kada se osvrnemo na groblju to je poruka koju treba naše oči da upiju, naše srce treba da primi i koja treba da se projavi u našem životu kroz ljubav, kroz praštanje, kroz milosrđe, kroz sve ono što je odsjaj života, carstva koje se približilo i koje je prava istina i našega života i ovoga svijeta- naglasio je sveštenik Tupanjanin.
Sabranim oko osveštane bratstveničke crkve obratio se profesor Veselin Matović koji je podsjetio na istorijat hrama i bratstva Komnenović. Kako je Matović istakao, danas se raduju sve duše predaka.
- Prije više od pet vjekova ovaj hram su podigli braća Komnenovići, po čemu je najviše zaslužan opjevani junak Damjan Komnenović. Bilo je to 50. godina nakon pada Hercegovine, kada Turci i Islam preplavljuju Balkan i kada islamizacije hercegovačkih porodica biva masovna. Ali braća Komnenovići podižu crkvu i utvrđuju na ovom banjskom kamenu temelj svog idetiteta postojanja, nebokaze i zemljokaze sebi i svojim potomcima. U tom paradoksu vidimo snagu njihove vjere, ali i dubinu značenja njihovog djela. To je onaj kosmički prkos svojstven I danas srpskom narodu, začekavanje i hvatanje u koštac sa ugnjetačkim silama, jednako bila to osmanska ili današnja američka carevina, to je naš etos i naš epos. Postoji predanje da je ova kao I neke druge stare banjske crkve nastala prije Kosova. Nije to predanje bez osnova jer ne bi bilo ništa čudno da su braća Komnenović 1510. godine podigli ovu, na temeljima neke stare crkve. Kako god bilo vi danas ništa ljepše nijeste mogli uraditi za svoje pretke nego da obnovite i ukrasite ovu njihovu zadužbinu, vaš zavjetni hram- rekao je professor Matović i poručio da se banjsko bratstvo Komnenovići nikada nijesu odrekli svog porijekla i imena
- Svi vaši srodnici koji su sačuvali pamćenje o svom porijeklu danas se raduju, kao što se raduju i duše njihovih I vaših predaka koji počivaju na ovom groblju, a među njima i Komnena barjaktara čija se grobnica nalazi nedaleko o ove crkve. Komnenovići su među Banjanima uvijek uživali poštovanje i ugled kao čestiti, tihi, mudri, smireni i gostoljubivi ljudi i domaćini” zaključio je Matović.
Član Crkvenog odbora, inače predsjednik Opštine Tivat, Željko Komnenović istakao je da je obnova bratstveničke crkve u kontinuitetu rađena od 1987. godine, te da je hram u potpunosti obnovljen i danas je najljepši u cijelim Banjanima. Komnenović se zahvalio svima koji su učestvovali u tom bogougodnom djelu.
Predanje kaže da je prije Kosova podignuta i da su u njoj Komnenovići koji su bili stara hercegovačka vlastela u njoj se pročestili i krenuli u boj na Kosovo. Bili su u vojsci Vlatka Vukovića, vojvode hercegovačkog. Kažu da je kasnije ta crkva više puta paljena čak je i zatrpavana da bi se sakrila i spasila od tuđinske najezde.
Ono što je zanimljivo i jedinstveno za ovu crkvu jeste to da na ovom dijelu Banjana ne žive Komnenovići, tu je naša crkva, naše groblje. Na ovom prostoru žive naše komšije, prijatelji i kumovi, Kilibarde i Erakovići koji su se kasnije naselili u ovo područje, a naši preci su se preselili nekoliko kilometara sjevernije u zaseoku Lastva u kome su i danas ostale kuće i kučišta starih Komnenovića i onih koje smo mi zapamtili“, podsjetio je Komnenović na istorijat hrama.
Komnenovići su iz Tupana odselili nakon što su, kako kaže priča koja se prenosi generacijama, pobili majstore koji su gradili crkvu. Navodno su zgriješili sa jednom odivom Komnenovića. Od tog bratstva, nakon rasejanja, nastalo je i nekoliko drugih kao što su Tupanjci, Tupanjani, Rogami, Bojovići…
Njihovi predstavnici prisustvovali su današnjem osvećenju crkve
U kulturnom programu učestovali su Ognjen i Jelena Koprivica, narodni guslar Đorđije – Đoko Koprivica, muška etno pjevačka grupa “Banjini”, kojoj je aktuelni gradonačelnik Tivta Željko Komnenić darivao gusle. Vodetelj i moderator programa bila je Marijana Tomić, a za sve prisutne poslije osvećenja crkve bila je pripremljena trpeza ljubavi.