U Crnoj Gori još jednom potvrdilo i utvrdilo kanonsko jedinstvo naše pomjesne Srpske pravoslavne Crkve. Svi episkopi, sveštenstvo i monaštvo sa vjerujućim narodom posvjedočili su jedinstvo u vjeri i ljubavi sa Patrijarhom srpskim, a preko njega i jedinstvo sa ostalim pomjesnim pravoslavnim crkvama dajući time veliki doprinos jedinstvu Jedne Svete Saborne i apostolske Crkve Hristove, poruka je ovogodišnjeg Svetosimeonskog sabora kojije održan danas u Podgorici.
Poruku današnjeg sabora pročitao je protojerej Mirčeta Šljivančanin, a prenosimo je u sjelosti:
Svako ljudsko biće, pa i cio jedan narod, pred Bogom stoji ili kao rodna maslina, koja daje ploda ili kao osušena smokva koja se siječe i u oganj baca. Kao narod svetosavski i svetosimeonovski danas stojimo pred licem Božijim blagodarni što nam je podario Stefana Nemanju, Svetog Simeona Mirotočivog, tu rodnu maslinu koja rađa velikog i svetog ploda skoro devet vjekova. Sveti Simeon je svoj zemaljski put započeo na Ribnici, današnjoj Podgorici. Tu je rođen tjelesno i duhovno. Odabrao je ovaj mudri vladar da njegov životni put bude put koji vodi u Život Vječni. Ne samo da je on hodio tim putem, nego je sav srpski rod prizvao na taj put. U sinu njegovom, Svetom Savi dobili smo oca naše Crkve, koji je osnivanjem Žičke arhiepiskopije, osnovao i brojne episkopije, među kojima i Episkopiju zetsku, današnju Mitropoliju crnogorsko-primorsku, koja je u svojoj osmovjekovnoj istoriji prolazila kroz mnoga iskušenja i izazove, ali uvijek ostajala vjerna svojim prvopastirima Svetom Simeonu i Svetom Savi.
Osam vjekova naše pomjesne Crkve smo dočekali u namjeri tadašnjih vlasti da radi ostvarenja nerazumnih ideoloških i političkih ciljeva, ozakoni diskriminaciju Mitropolije crnogorsko-primorske i drugih eparhija Srpske pravoslavne Crkve u Crnoj Gori, da joj ukine pravni status stican u dugoj osmovjekovnoj istoriji i da, na kraju, ponizi i pogazi našu građansku i vjersku slobodu.
Ova nepravda, probudila je u narodu duh slobode, sloge i zajedništva. Vođeni Svetim Vasilijem i Svetim Petrom, predvođeni našim arhipastirima, ocima i učiteljima blaženopočivšima Mitropolitom Amfilohijem i Episkopom Atanasijem, koji su se preselili u naručje Božije i njihovim nasljednicima Mitropolitom Joanikijem i Episkopima: Atanasijem, Dimitrijem i Metodijem, nadahnuti vjerom naših slavnih predaka, naša borba se preobrazila u svenarodni molitveni litijski pokret. Posebno je značajno to što su pravoslavni hrišćani u Crnoj Gori u tom sveštenom hodu obrisali različite podjele i sva podozrenja među sobom, izmirili se i objedinili oko imena Božijeg i svojih Svetinja.
Naročito smo blagodarni Bogu što se u Crnoj Gori još jednom potvrdilo i utvrdilo kanonsko jedinstvo naše pomjesne Srpske pravoslavne Crkve. Svi episkopi, sveštenstvo i monaštvo sa vjerujućim narodom posvjedočili su jedinstvo u vjeri i ljubavi sa Patrijarhom srpskim, a preko njega i jedinstvo sa ostalim pomjesnim pravoslavnim crkvama dajući time veliki doprinos jedinstvu Jedne Svete Saborne i apostolske Crkve Hristove. Za nas ovo jedinstvo predstavlja zavjet koji smo primili od naših svetih predaka, a koji ćemo uz Božiju pomoć, svim svojim bićem čuvati i kao najveću svetinju predati u amanet našim potomcima.
Stojeći pred Bogom, stojeći pred Svetim Simeonom Mirotočivim i pred vama, braćo i sestre, narode Božiji, želimo da odbacimo sve nedobronamjerne i netačne glasine koje unose nemir i nespokojstvo među vjernim čedima naše Svete Crkve, a koji hoće da dovedu u pitanje ovo jedinstvo za koje smo svi, bez razlike i izuzetka, dali svoj doprinos. Događaji koji su iza nas pokazali su da kad smo jedno i zajedno, jedni sa drugima i sa Hristom, dostižemo istinsko ljudsko dostojanstvo i slobodu pred Bogom i pred svijetom.
Sjećanje na posljednju Svetosimeonovsku litiju od prije dvije godine obnavlja našu ljubav i brigu prema pravoslavnoj braći u Rusiji i Ukrajini. Sa nama je prije dvije godine, u trenucima naše smutnje i nevolje bio Njegovo Blaženstvo Mitropolit kijevski Onufrije da posvjedoči istinsko jedinstvo udova Hristovog tijela, srodnika po krvi i jeziku, a iznad svega po duhovnom srodstvu. Molimo se Bogu da ratna dejstva prestanu i da zavlada bratski mir u blagoslovenoj Ukrajini među svim duhovnim potomcima Svetog kneza Vladimira.
Danas se molimo da Sveti Simeon izlije svoje miro bratske sloge i ljubavi na sve vas i na svaku bogoljubivu dušu, da pomiri posvađane, sjedini razjedinjene, urazumi nerazumne, dobre utvrdi u dobroti, a svima daruje jevanđeljske mudrosti i vjere kakvu je i on imao, da bismo i mi hodili putem koji vodi u život vječni i dali ploda na ovoj rodnoj maslini.
Коментари (1)
Оставите свој коментар