Godišnjica martovskog pogroma na Kosovu i Metohiji, kao i svake godine, obilježava se širom Eparhije raško-prizrenske.

Ovogodišnje obilježavanje počelo je parastosom u Manastiru Gračanica, koji je služio episkop raško-prizrenski Teodosije sa sveštenicima eparhije.

- Danas, na osamnaestu godišnjicu Martovskog pogroma, molitveno se sećamo prije svega žrtava, koje su postradale tih dana u izlivu nasilja sa ciljem da se protera što više Srba sa Kosova i Metohije i što više naših svetinja uništi. Bilo je strašno vidjeti i ruševine naših crkava  i manastira, koji su stradali, od Prizrena, Đakovice, Peći, Južne Mitrovice, Podujeva, Vučitrna, Prištine i Pomoravlja, a još teže je bilo utješiti sve izbjeglice koji su, i pored prisustva međunarodnih mirovnih snaga, ostali bez svega što su imali. Oni su protjerani iz svojih domova u kojima su uz velike muke uspijevali da opstanu sve vrijeme nakon 1999. godine. Na ovu našu tragediju i stradanje, od čega nam je ostala duboko rana, sjećamo se ne sa gorčinom, već, prvenstveno, sa bolom u srcu, zbog ljudskog bezumlja onih koji su, ne znajući šta rade, bezumno nasrtali na nezaštićene ljude i uništavali vjekove naše istorije. Vjerovatno su oni, kao i svi koji su ih na to podsticali, mislili da će nas time uplašiti i protjerati zauvijek sa našeg svetog Kosova i Metohije. Ali nije bilo tako. Martovski pogrom, koliko god nam je bio težak udarac, još više nas je obavezao da istrajemo i ostanemo kao svoji na svome, i ne prepustimo ono što je naš narod vjekovima stvarao drugima, koji su hrabri samo kada su pred njima nezaštićeni i nemoćni. Zato je naša Crkva vrlo brzo donela odluku da se obnove porušene i zapaljene svetinje. Mnogo je starog izgubljeno, ali ono što smo obnovili, sad je  još sjajnije i ljepše. Naše stradanje i obnova svjedoče da nas nikakvo nasilje i prijetnje ne mogu natjerati da nasleđeno ostavimo i prepustimo onima, koji nisu imali poštovanja ni prema svetinji časnog Krsta, kao ni prema ikonama i grobovima pokojnika- poručio je vladika.