(1) Braćo i prijatelji i oci i čeda bogozvanoga, priklonite bogoljubiva srca vaša da čujete božanske dogmate. I čuvši ove svete riječi stavite ih, braćo, u srca vaša i u savjesti duša [vaših] i pred oči uma [vašeg], i razumijte ih.

(2) Premilosrdni i čovekoljubivi Bog, imajući neizmjernu milost prema rodu ljudskom, prikloni nebesa i siđe na zemlju, i Svojim božanskim domostrojem i dobrovoljnim podnošenjem mnogovrsnih stradanja božanskog tijela [Svog], prosveti rod naš; i posla u sav svijet Svete Apostole, rekavši im: "Idite i naučite sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha". Ali pošto oni sami do nas ne dođoše, to oci naši, čuvši u istini riječi njihove, povjerovaše im. I preblagi Bog, koji ima beskrajnu milost i ne želi da pogine nijedan od nas, po istoj toj prvoj zapovjesti i istim načinom po nauci i propovjedi Svetih Apostola uzdiže mene na ovo svetiteljstvo hoteći da preko mene "ispuni nedostatke" otaca naših; i Duhom Svojim Svetim zapovijedi mi da vam objavim ovu riječ svoju o vašem spasenju, koju vi čuvši sa ljubavlju je sačuvajte, da bismo i mi bili zajedničari reda svetih.

(3) Stoga vas, braćo i čeda, ovo prvo molim da, položivši svu nadu svoju na Boga, držimo se prije svega prave vjere njegove. Jer, kao što reče Apostol, "temelje drugoga niko ne može postaviti osim onoga kojega postavi" Duh Sveti preko Svetih Apostola i bogonosnih Otaca, a to je -- prava vjera koja je na svetih sedam vaseljenskih sabora potvrđena i propovijedana. I zato na ovom temelju svete vjere treba nam zidati zlato i srebro i drago kamenje, to jest dobra djela. Jer niti koristi ispravnost života bez prave i prosvećene vjere u Boga, niti nas pravo ispovijedanje [vjere] bez dobrih djela može izvesti pred Gospoda, nego treba imati oboje, da "savršen bude čovjek Božji", a ne da zbog nedostatka [jednoga] hramlje život naš. Jer, kao što reče Apostol: "Spasava vjera, koja kroz ljubav djela".

(4) Vjerujemo, dakle, u Oca i Sina i Svetoga Duha, pjevajući Trojicu Božansku, Uzrok i Sazdatelja svega prouzrokovanoga, vidljivoga i nevidljivoga. [Trojicu] Koja je jedne suštine, to jest prirode, i u tri Lica, to jest govorimo Ipostasi i Ličnosti, čime nećemo da podrazumijevamo obličjem ili razlikom tri Boga ili tri prirode ili suštine, nego ispovijedamo jednoga Boga i jednu prostu i bestjelesnu prirodu i suštinu, a razlikom Lica različitost Ipostasi označavamo; klanjajući se [na taj način] Trojici u Jedinici i Jedinici u Trojici, Jedinici Triipostasnoj i Trojici Jednosuštnoj i jednomoćnoj i sabespočetnoj. Nju jedinu poznajemo vejčno postojeću, bespočetnu, nestvorenu, besmrtnu, nepropadljivu, nestradalnu, svezadteljnu i [sve]držeću i [sve]promisliteljnu.

(5) I jednoga od Trojice, ne Oca ni Svetoga Duha, no od Boga Oca rođenoga Sina i Boga, Logosa, nadvremeno i od Njega Roditelja nerazdjljivo rođenoga, a ne stvorenoga, jednosuštnog Roditelju i uvijek postojećeg sa Njim; Koji je [Logos] dobrotom [Svojom] sve priveo iz nebića u biće, i koji je u poslednje dane radi našega spasenja sišao sa nebesa i uselio se u utrobu Djeve i sjedinio se s tijelom oduševljenim, i dušu razumnu i umnu suštinski primio od te iste Prečiste Djeve Marije (Bogorodice). On, od Boga Oca jednosuštni Njemu Bog Logos, zbog premnogog čovjekoljublja [Svog] izvolio je, voljom Oca i Duha [Svetog], da spase Svoje stvorenje; sišavši iz Očevog naručja, odakle se nije odvojio, (i ušavši u utrobu Prečiste Djeve) i uzevši na sebe ne ranije začeto tijelo oduševljeno dušom razumnom i umom, proiziđe [iz Djeve] Bog ovaploćen, rodivši se neizrecivo i sačuvavši nepovrijeđenim devstvo one koja je rodila; ne pretrpjevši ni slivanje niti promjenu, nego ostade ono što bješe a postade ono što ne beše; uzevši na Sebe obličje sluge, istinski a ne priviđenjem upodobi se nama u svemu osim grijeha.

(6) Njega znamo kao savršenoga Boga i savršenoga Čovjeka, ne drugoga i drugoga, nego jednoga i istoga pre ovaploćenja i po ovaploćenju, jednu složenu Ipostas; Njega jednog istog u dvijema savršenim prirodama i svojstvima, i u dvijema prirodnim voljama i dejstvima, oboma sjedinjenim po Ipostasi neizmjenljivo. Ispovijedamo Njega jednog istog voljom hotećeg i delajućeg božanska [dela] kao Bog, i Njega jednog istog voljom hotećeg i delajućeg čovečanska [dela] kao čovek. Jer On ne bješe podložan prirodnim nuždama, nego se po volji [Svojoj] rodio, po volji gladnio, po volji žednio, po volji bio umoran, po volji se bojao, po volji umro, istinski, a ne prividno, pretrpio sva prirodna i besprekorna stradanja čovječanska. I On, Bezgrešni, bi raspet i smrt okusi, i treći dan vaskrse tijelom ne vidjeći truležnost, i ljudsku suštinu nepovređenu i neosmrćenu vaskrse, i uzvevši je na nebesa sede s desne strane Oca; i opet će doći da sudi živima i mrtvima; kao što se uznese tijelom Svojim tako će doći i dati svakome po djelu njegovom. Jer veli: "Vaskrsnuće mrtvi i ustaće koji su u grobovima, i oni koji činili dobro" sa pravom vjerom "otići će u život vječni, a koji su činili zlo -- u vaskrsenje suda."

(7) Uz to, mi se klanjamo i poštujemo i cjelivamo svečesnu ikonu čovječanskog ovaploćenja Boga Logosa pomazanog Božanstvom i ostavšeg nepromijenjeno, tako da onaj koji je pomazan vjerom smatra da vidi samoga Boga Koji se javio u tijelu i s ljudima poživio. Klanjamo se i drvetu Časnoga krsta i svetim časnim sasudima i božanskim crkvama i svetim mjestima . Klanjamo se i čast odajemo ikoni Presvete Bogorodice i ikonama svečesnih Božjih ugodnika, uzdižući oči duše (naše) ka prvoobraznom liku i um uznoseći na ono što je neshvatljivo.

(8) Ovo je bogoljubivi (moji), dogmat pravoslavnih Otačkih predanja. Sledujući njima, i mi tako vjerujemo i tako ispovijedamo, a sve jeretike i svaku jeres njihovu proklinjemo.

(9) Primamo svih sedam Vaseljenskih sabora: prvi, koji je bio u Nikeji, 318 Svetih Otaca; drugi, u Konstantinovom gradu, 150 Svetih Otaca; treći, raniji, u Efesu, 200 Svetih Otaca; četvrti u Halkidonu, 630 Svetih Otaca; peti, opet u Konstantinovom gradu, 164 Svetih Otaca; šesti, opet u Konstantinovom gradu gradu, 170 Svetih Otaca. I još onaj, malo kasnije bivši u Nikejskoj mitropoliji, sedmi Sabor 350 Svetih Otaca, protiv onih koji se odriču časnih ikona i ne izobražavaju ih i ne poklanjaju im se, bezbožno klevetajući hrišćane. A primamo i sve Svete sabore koji su se Božjom blagodaću u razna vremen a i mesta sabirali radi utvrđivanja pravoslavnog jevanđeoskog učenja, koje prima Saborna Crkva. A onih kojih se odrekoše ovi Sveti Oci, odričemo se i mi; i koje prokleše oni, proklinjemo i mi.

(10) Jer mnogu jeres u razna vremena i razdoblja đavo izmisli, i mnogi kukolj zlovjerja kroz sluge njegove jeresenačelnike posija u vaseljeni radi kvarenja i smućivanja prave vjere, koje mi proklinjemo, i s njima one koji izmisliše zle dogmate, i gnušamo se svake nečastive jeresi.

(11) Mi pak stremimo se većma ka svakoj pobožnosti kojoj nas uče bogomudre sluge Božje: Proroci, Apostoli i Svetitelji, kao što i sam Gospod Isus Hristos Sin Božiji reče, kada od Oca dođe na zemlju ovaplotivši se i rodi se po drugi put, od prečiste prisno djeve, i dogmate domostroja Očevog i Svog izvrši divno, i zaista neizrecivo razape se na krstu, i treći dan vaskrse, i po vaskrsenju Svome ostade ovde na zemlji četrdeset dana; i kada htede uzići na nebo ka Ocu [Svome], zapovedi učenicima Svojim Apostolima govoreći: " Idite i naučite sve krajeve krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetoga Duha, učeći ih da sve drže što sam vam zapovijedio". I opet: "Propovijedajte Jevanđelje svakom stvorenju; ko povjeruje i krsti se, spašće se; a ko ne veruje, osudiće se". Ovo je dakle prava vjera: krstiti se u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.

(12) I tako, mi koji smo hrišćani obećali smo: moliti se Bogu svome svagda, (držeći zapovjesti Njegove i uvek tvoreći volju Njegovu). Jer je "vjera bez dela mrtva", po reči Jakovljevoj. No, braćo i čeda moja ljubljena, kao što i naprijed rekoh, oboje [treba] da sa strahom i trepetom držimo [i čuvamo]. Držite (stoga) riječ Božju i svetu vjeru Hristovu, i prizivajte čistim srcem presveto Ime Njegovo, i ne leneći se u svetim molitvama pripadajte k Njemu ispovijedajući grijehe svoje, plačući sa suzama pred Njim i Njemu pjevajući i pripjevajući u srcima vašim svagda mu pjevajući i pripjevajući u srcima vašim svagda dan i noć neprestano. Jer Bog, kada Ga ljudi ispovijedaju i mole Mu se, sam uvjerava ljude i duhovno ulazi vjerom u srca onih koji dobro slušaju nauku Njegovu. Jer duhovna nauka nije igra, niti riječi bezumlja misli ljudskih, nego je to propovijedana sveta vjera Božja na kojoj su osnovani sveti činovi u Hristu Isusu Gospodu našem, o Kome Proroci Svetim Duhom Božjim prorekoše, i Apostoli naučiše, i Mučenici ispovijediše, i svi Sveti sačuvaše, i Prepodobni oci besprekorno održaše kao na nedjeljivom krajeugaonom Kamenu crkvenom Hristu Koji je Premudrost i Sila Očeva [i to sačuvaše] svetoduhovski i silno i krepko i čvrsto i pouzdano u vjeri --, Koji [Hristos] i do sada mnoge uvjerava i utvrđuje i svima potvrđuje Svoju vjeru božansku. On, Preblagi Čovjekoljubac, i do nas dostiže Svojom bogatom milošću, ispravljajući naše nedostatke, hoteći kao Pastir istiniti da nas, zabludele ovce, sakupi u nebeski tor (Svoj). Dosežući do toga tora misaonim i duševnim očima (našim), mi Mu se svagda molimo pripadajući Mu u svaki čas, i ispovijedajući Mu se, kako On sam daruje iskazati to ili pomisliti i neizrečeno sačuvati. I mi, satvorivši volju Njegovu, dobićemo od Njega spasenje u ovom vijeku i u budućem, ako vjerno sačuvamo zapovjesti Njegove koje nam je sam Gospod zapovijedio da držimo i obećao nam za to nebesku nagradu, rekavši: "Zaista vam kažem: Ko održi riječ Moju neće vidjeti smrti vavijek".

(13) Da, čeda moja ljubljena, šta je pouzdanije i pravednije od ove reči koju Hristos sam posvjedočava i potvrđuje istinom? Šta je bolje od ovoga: ne okusiti smrti dovijeka? Jer samo to neokušanje smrti već je daleko od grijeha, jer je okušanjem grijeha ukus smrti ušao u sav rod ljudski do Hrista. Radi toga okusi smrt On, Koji je bezgrešan i besmrtan po [Svom] prvom rođenju od Oca, no okusi je radi nas, i postrada, da i mi vjerom u Njega okusimo besmrtnost, kao što reče Prorok: "Okusite i vidite kako je dobar Gospod". Veoma je dakle dobar [Gospod] i pravedna i vjeran i svima riječima Svojim, i sva su djela Njegova u vjeri. Zato čeda moja bogoljubljena, mi koji Ga ljubimo treba da činimo djela vjere u Hristu Isusu Gospodu našem, mi koji smo primili od Njega besmrtnu vjeru, toliki dar -- da ne umremo nikada!

(14) Zato, ako ovo sačuvate, bićete blaženi (od Boga u vjekove, i blažena biće srca vaša, i blažene biće duše vaše, i bićete blaženi) vi koji ste primili vjeru Božju i sačuvali je u čistoti. Gledajući na besmrtni dar Hristov, tvorite svagda besmrtna djela u Hristu: vjeru čistu i molitvu čestu, imajući prema Njemu ljubav i nadu, i savjest čistu pred Bogom i ljudima, post i bdenje, na zemlji ležanje, istinu u svemu, čistotu tjelesnu i duševno uzdržanje, čuvajući razum svetog krštenja -- prosvećenja Božjeg, kojim se odrekosmo Satane i svih jnjegovih. I svagda ljubiti pokajanje i ispovijedanje grijehova svojih i plakanje nad njima; umiljenje, smirenje, pravednost, poučenje, ispravljanje života svoga, mržnju na grijeh; ne opijanje, ne bludničenje, nego, naprotiv, čist život kakav je Božjim očima ugodno gledati.

(15) Jer Bog je jedan od početka i u beskonačne vekove. I ovo je prva zapovjest rečena onima koji Ga ljube: da svaki od vas "ljubite Gospoda Boga svoga svim srcem svojim, svim umom svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom". I neka budu riječi ove, koje vam ja danas zapovijedam, napisane na srcima vašim i u dušama vašim, da se bojite Gospoda Boga Svedržitelja, i u Njemu jedinome da služite sa strahom i trepetom, i Njemu jedinome da služite sa strahom i trepetom, i Njemu jedinome uznosite čast i slavu, i Njemu jedinome priljubljujte se, i Imenom Njegovim ne kunite se, nego neka je vaša riječ po Apostolu: da da, i ne ne. I uopšte, neka se nikako ne spominje među vama drugi Bog, osim Onoga Koji je stvorio nebo i zemlju; ničemu "od onoga što je na nebu gore i što je na zemlji dolje i što je u vodi pod zemljom, da se ne poklonite niti mu poslužite", osim Gospodu Bogu vašem, u Koga se krstiste i povjerovaste, i odrekoste se tajnoga srama, i postadoste zajedničari dobre vjere Njegove i saučesnici besmrtnosti Njegove. Njega jedinoga neodstupno se držite, jer je "pred očima Njegovim sve otkriveno", kao Što reče Apostol", i "jer je Bog naš oganj koji spaljuje"; i "uzvraća za grijehe očeva na djeci do trećega i četvrtoga koljena, onima koji Ga ne ljube i ne tvore volju Njegovu, a čini milost na hiljade i desetine hiljada onima koji Ga ljube i drže zapovjesti Njegove". Jer je on "Bog nad bogovima i Gospodar nad gospodarima, Bog Veliki i Silini i Strašni". Da "držite zapovjesti Njegove, i da izvršujete prije očima Njegovim sve riječi koje vam zapovedih", "da bude dobro vama i sinovima vašim posle vas, i živi budete dovijeka, ako činite dobro i ugodno pred Gospodom Bogom vašim", Kome (neka je) slava i bespočetnost u beskonačne vekove, amin.

prevod: vladika Atanasije (Jevtić)