Miroslavljevo Jevanđelje”, jedna je od najvećih kulturnih i istorijskih znamenitosti nastalih na teritoriji Crne Gore, u Petrovoj crkvi u Bijelom Polju, za koju je i rukopisano prije više od osam vjekova, po narudzbini humskog kneza Miroslava, koji je i stolovao u tom mjestu. Ono se danas čuva u Narodnom muzeju u Beogradu. Očigledno je da se o ovom vrijednom kulturnom spomeniku briga ne vodi na adekvatan način, o čemu piše i sputnjik.rs. Tekst ovog portala prenosimo integralno.
U toku konzervacije Miroslavljevog jevanđelja 1989-1999, prilikom prepovezivanja knjige, napravljene su nedopustive greške. Dvije stvari zbunjuju - prva, da li je najstarija srpska relikvija slučajno ili namjerno oštećena, i druga, zašto o tome svi ćute, kaže Veljko Topalović, priređivač faksimila Miroslavljevog jevanđelja.
Knjiga koju su Srbi čuvali 12 vjekova, prenijeli je preko Albanije u Prvom svjetskom ratu, a u Drugom skrivali ispod oltara manastira Rača i u Narodnoj banci, greškom načinjenom prilikom restauracije na kraju 20. vijeka, ne samo da je oštećena, već su nemarom pogrešno preslagane i stranice.
Kako je došlo do ovakve greške, koliko je cijena nemara i zašto je trebalo da prođe 23 godine da bi se saznala istina o dokumentu koji je UNESKO proglasio jednim od najvrednijih sačuvanih dokumenata cjelokupnog čovječanstva razgovaramo sa Veljkom Topalovićem, priređivačem faksimila nad kojim je i predsjednik Vučić 2017. položio zakletvu.
Likovni ukrasi oštećeni, a listovi pomiješani
Miroslavljevo jevanđelje, podsjeća Topalović, pretrajalo je vjekove i dramatične istorijske događaje da bi najveća oštećenja pretrpjelo u poslednjih 70 godina, najprije zbog izlaganja u neprimjerenim uslovima, a zatim i nestručnog pristupa konzervaciji. Jevanđelje je oštećeno a da sve bude skandaloznije, listovi u knjizi su pogrešno i nasumično poslagani.
„Prije desetak dana saznali smo da je Audiovizuelni arhiv SANU završio snimanje Miroslavljevog jevanđelja koje nije rašiveno, nije raskoričeno. Oni su to uradili odlično, ali tek po završetku snimanja saznali su da su stranice u originalu Miroslavljevog jevanđelja jednostavno pomiješane i da ne idu redosljedom kakvim bi trebalo da idu. Do te greške je došlo nasumičnim slaganjem listova prilikom prepovezivanja knjige koje se odigralo tokom 1998 -1999. godine. Naime, država je uradila konzervaciju Miroslavljevog jevanđelja, knjiga je bila rašivena i prilikom ponovnog povezivanja knjige, pomiješani su listovi“.
Greška koju niko nije uočio 23 godine
Knjiga je zatim, podsjeća, poslata u Narodni muzej da bi tokom njegovog renoviranja bila prebačena u Narodnu biblioteku, a zatim nakon 18 godina ponovo vraćena u Narodni muzej. Interesantno, ukazuje naš sagovornik, sve to vrijeme grešku niko nije primijetio, a kada je uočena nadležne državne institucije poput Ministarstva kulture, Narodnog muzeja Srbije i Narodne biblioteke „zavjetovale“ su se na ćutanje.
Na pitanje ko je autor ovog nedopustivog propusta, Topalović podsjeća da je država imala svoje stručnjake kojima je povjeravala poslove konzervacije. Tokom 1998. i 1999. konzervaciju je radila dr Vera Radosavljević.
„Tada su nanijeta oštećenja likovnim ukrasima Miroslavljevog jevanđelja što je djelimično posljedica toga što se smatralo da je pergament zahvatio rak kože te da je neophodno skinuti veće djelove pergamenta, što ima logično objašnjenje. Međutim, na pojedinim inicijalima nedostaje zlato koje se vidi na našim snimcima urađenim prije konzervacije“.
Nemar ili namjera?
Kako tadašnje Ministarstvo kulture nije dalo nalog da se knjiga snimi prije konzervacije, država, kaže, nije imala uvid u stanje kako je knjiga izgledala prije nego što je oštećena. Snimci su urađeni posle konzervacije ali se ispostavilo da su i oni loši.
„Uglavnom, tokom 23 godine niko od državnih stručnjaka nije primijetio ovakva oštećenja. Nisam siguran da li je u pitanju greška ili namjera. Kako god, smatram da Jevanđelje nije bezbjedno u Narodnom muzeju i da treba da se premjesti u zgradu Srpske patrijaršije gdje se nalazi biblioteka i Muzej SPC i gdje je u vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata, sačuvano 1000 srpskih srednjovjekovnih rukopisa, dok Narodna biblioteka u istom periodu nije uspjela da sačuva ni jedan. Svi su ili ukradeni ili uništeni“.
Komisija će utvrditi razmere štete
Naš sagovornik ukazuje da je neophodno formirati međunarodnu komisiju koja bi utvrdila koje su razmjere štete i šta se može popraviti.
„Mi nemamo uvid u sadašnje stanje već stanje prije konzervacije. Da bi knjiga mogla ponovo da se rašije, a da se ne naprave nova oštećenja treba razvejati puno nepoznanica. Mi ne znamo koji su lepkovi korišćeni prilikom povezivanja Miroslavljevog jevanđelja krajem 20. vijeka, samoj konzervaciji je pristupljeno, a da nismo znali od kojih je materijala napravljen dokument, od koje životinje je korišćena koža za izradu pergamenta, od kog drveta je daska od koje je napravljena korica, iz kog doba je daska. Pretpostavljam da bi neke stvari restauratori mogli da urade na osnovu naših snimaka“.
Arhiv SANU je snimao ali ne i brojao strane
Na pitanje da li će se ovim povodom oglasiti SANU u čijem Audiovizuelnom arhivu je snimljeno Jevanđelje, Topalović kaže da postoji načelni dogovor da se o tome ćuti.
„Kada sam pitao da li će u izvještaju koji podnose Ministarstvu kulture napisati i to da su stranice pomiješane, u Arhivu SANU su mi rekli da će se zadržati na opisu kako su snimali knjigu, pod kakvim svjetlom, na koji način“.
S druge strane, akademik Aleksandar Kostić, upravnik Audiovizuelnog Arhiva i Centra za digitalizaciju SANU u razgovoru za Sputnjik kaže da su oni samo snimali Jevanđelje u onakvom stanju kakvim su ga zatekli u muzeju, da je Ministarstvo kulture bilo naručilac posla i da je ono to koje odgovara za sve eventualne nepravilnosti u koričenju.
„Prilikom snimanja mi nismo brojali strane. Mi smo kao saradnika imali upravnika restauratorskog i konzervatorskog odeljenja Narodne biblioteke i on je jedini bio ovlašćen da rukuje Miroslavljevim jevanđeljem. Mi ga praktično nismo ni dodirivali ni brojali strane“.
Veljko Topalović je podsjetimo pored Dušana Mrđenovića i Branislava Brkića jedan od priređivača faksimila Miroslavljevog jevanđelja 1998. koji je urađen u saradnji sa Službenim listom i SANU. Ta knjiga je bila jedina zabranjena knjiga devedesetih godina. Pred posljednje izbore, Slobodan Milošević je dozvolio njenu distribuciju i tada je otkupljuju najveće svjetske biblioteke i univerziteti.
Povodom oštećenja originalnog Miroslavljevog jevanelja u srijedu će biti održana konferencija u Medija centru na kojoj će se novinarima pored Veljka Topalovića obratiti i Boško Savković, autor serijala o istorijatu rukopisa.
