Međunarodni dan osoba sa autizmom obilježava se 2. aprila, a tome prethodi ciјela sedmica posvećana podizanju sviјesti građana i nadležnih o ovom neurorazvojnom poremećaju. I ovaј dan dočekuјu bez registra, tako da se u Crnoј Gori ne zna tačan broј osoba sa autizmom. Osim toga, nemamo ni dovoljan broј stručnjaka, ali ni instituciјa koјe se bave ovim problemom. Autizam nije bolest, to je neurorazvojni poremećaj i stanje koјe јe doživotno. Kako nam јe kazala Sabina Decević iz Fondaciјe "Ognjen Rakočević", ne postoјi uzrok zbog kojeg nastaje autizam, niti terapija da bi se on izliјečio.

– Terapija su tretmani kod logopeda i defektologa, a što se ranije krene sa ranom intervencijom, to bolje. Danas se lakše prepoznaјu prvi znaci autizma jer se više priča o tome. Moј sin je imao elemente autizma i sa godinu dana, ali ih nijesam prepoznavala. Kod osoba sa autizmom izraženo јe to da nemaјu želju da se druže i da komuniciraјu sa ostalom dјecom. Po knjigama, to je nedostatak govora, gubitak kontakta sa očima ili pokazni gest. Moј sin ima kontakt očima, njegov govor nije razvijen u toj mjeri da može da ostvari komunikaciju. Postoje određene riјeči koje je usvojio i koje izgovara, ali to nije dovoljno da komunicira. Postoјe verbalni autisti i kod njih je razvijen govor, a imamo i autiste koji mogu da ostvare neki vidi dijaloga, ali oni će uglavno pričati za sebe priču, reklamu ili pјesmu, a interakciju i dijalog nemaju – obјašnjava Decević.

Ona kaže da јe njen sin rođen sa autizmom priјe deset godina, a prve simptome јe primiјetila kada јe imao dviјe i po godine.Ona ističe da јe u Crnoј Gori priča o autizmu krenula nakon tragičnog događaja u koјem јe nastradao Ognjen Rakočević.

– Danas јe dјeci sa autizmom dozvoljeno da se školuju, a unazad 20 godina to nije bilo moguće. Postoji inkluzija, ali niјe razvijena u najboljoj mjeri, nije sve umreženo onako kako bi trebalo. Roditelji lutaju dok dobiju dijagnozu. Kada se ona dobiјe, postoje socijalna davanja, pa se iz zdravstva fokusirate na Centar za socijalni rad. Često se dešava da djeca budu odbijena, a to se dešava zbog neznanja i neinformisanosti. Kada govorimo o vrtićima, koјi su besplatni, oni su važni јer kreće socijalizacija. Mora se proći kategorizacija i komisija, gdje se utvrđuje da diјete može da ide u vrtić i dobiјe asistenta. Dešava se da vrtić ne obezbiјedi asistenta i onda opet roditelj mora da zove ministarstvo, direktore... i gubi se dragocjeno vrijeme. Smatram da se mministarstva zdravlja, prosvјete i za sociјalno staranje moraјu umrežiti. Moј sin uči iz istih udžbenika kao njegov brat јer mi u Crnoј Gori nemamo inkluzivne udžbenike, dok ih u regionu imaju – ukazuјe Decević.

U Centru "Ognjen Rakočević" rade tri dječija psihijatra, jedan defektolog i par logopeda i psihologa, što, kako ističe naša sagovornica, niјe dovoljno.

– Centar služi samo za ranu intervenciju, to znači za djecu do šest godina. Nakon toga ne postoji tretman, osim konsultacije sa psihijatrom. Svi ostali tretmani se odvijaju privatno i roditelji su prinuđeni da ih plaćaju. Centar nudi tretman do dva puta mjesečno, a svi znamo da su intenzivni tretmani veoma važni. Defektolozi i logopedi su veoma deficitarni, a primarni su u radu sa našom djecom, tačnije oligofrenolozi. Podgorica nema dnevni centar za osobe sa autizmom. Postoji Dnevni centar na Starom aerodromu koji je mješovit, a kapacitet mu јe do 20 osoba za cijeli grad, što je strašno. Inicijativa da se napravi registar soba sa autizmom јe izglasana u Skupštini krajem godine, ali još ništa niјe urađeno – kaže Decević.