Odavno postoji urbana legendu da je Krivi most kriv zbog greške. Naravno, nije tako. Ta njegova konkavna niveleta je djelo odgovornog projektanta mosta inženjera Predrag Želalića iz Beograda. Prema planu sadašnje gradske uprave i gradonačelnika Saše Mujovića most bi mogao uskoro da bude proširen za dvije trake.
Izgradnja Krivog mosta završena je 1976. godine, a Pavićević je ispričao da je to bio početak gradnje infrastrukturnog kanalizacionog sistema u Titogradu, jer je grad dotad bio na septičkim jamama, a od vodovoda imao je samo javne česme. U tom trenutku bio je direktor Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje.
– Prvobitno je Želalić uradio projekat da to bude pješački most o koji je okačio cijev- kanalizacioni kolektor prečnika 1,80 metara koji bi bio sakupljač sve kanalizacije iz Stare varoši. Estetski je djelovao kao čudovišna priča, da gore imate pješački most, a ovamo cijev koja je šira od njega i još visi. Bio bi to viseći kolektor. Rekao sam da nema smisla tako da se radi, jer se grad razvija. Poslije rata imao je 15.000 stanovnika, pa se tada planiralo da će imati 45.000. Kazao sam da će se još razvijati i ovo će biti gradska ulica, a ne pješački most. Tražio sam da se to koriguje. Složio se. Dogovorili smo se - napravićemo konkavnu krivinu. Kolektor ćemo sakriti u sandučastoj konstrukciji. Neće se vidjeti jer je u sanduku i prati nagib. Tako je sanduk prilagođen nagibu i opterećenju koje je tada po propisima tadašnjim trebalo da ima nosivost tog mosta. To je suština cijele priče o Krivom mostu - rekao je Pavićević.
Glavni grad nedavno je zatražio urbanističko-tehničke uslove za rekonstrukciju Krivog mosta.
– Ne može to tako. Moraju da se izvrše sva ispitivanja kvaliteta materijala, njegova otpornost, ugibanje konstrukcije - ističe Pavićević.
Pavićević kaže da kada je napravljen Krivi kost i kolektor sve je profunkcionisalo.
– Naravno, uređej za prečišćavanje otpadnih voda brzo je postao mali i još tada je postojala ideja da se radi novi kod Botuna, jer nemate mogućnost za drugo mjesto. Sve ovo što pričaju protiv je koješta - navodi Pavićević.
Pavićević ističe da je most Blaža Jovanovića bio najveći u Jugoslaviji te vrste, te da je sličan trebalo da se gradi na mjestu sadašnjeg Milenijuma. Projekat za taj most radio je takođe projektant Predrag Želalić.
– Imao je fenomenalan projekat mosta na mjestu gdje je sada Milenijum. Dužina mosta je bila planirana da bude 97 metara i imao bi samo luk i preko njega gredu. Međutim, to su promijenili iz nekih razloga i Želalić me pozvao da pita šta se desilo i zašto se usvojeni projekat mijenja projektom koji blage veze nema ni sa lokacijom niti ima potrebe za njim. Napravi se ona grdosija i to je atipični most za gradske sredine. Nažalost, to je radio moj mladi asistent, vjerovatno sa nekim uzletom, kada sam ja otišao u penziju kao persona non grata- kaže Pavićević.
On ističe da su u to vrijeme svi mostovi rađeni prema tadašnjim standardima. Pavićević je nezadovoljan kako sada funkcioniše prostorno planiranje.
– Ukinuli su tadašnji sistem jer ne umiju njime da upravljaju, niti su ga shvatili. Predlog prostornog plana radi se po ugovoru o djelu, to je nezamislivo. PUP države je najvažniji državni dokument poslije Ustava. Oni su ga rasturili, pa su rekli neka to rade opštine kako znaju i umiju za sebe. Da sada svaka opština treba da ima agenciju za planiranje, pa to se graniči sa neznanjem, nekompetentnošću, neshvatanjem posledica. Vi više ne upravljate prostorom na sistemski način to je jedno, a drugo potpuno ste iskuljučili aspekt o seizmičkog riziku kome je podložan svaki element u prostoru - kazao je Pavićević.
On objašnjava da je po svim DUP-ovima koje je radio Republički zavod prije zemljotresa, bio usvojen koncept širenja Titograda i preseljavanje centra grada preko Morače. Pavićević kaže da je centar grada bio zamišljen da bude od hrama do Rimskog trga.