Predstava pljevaljskog Centra za kulturu je prvo trijumfovala na 54. Festivalu dramskih amatera Crne Gore u Bijelom Polju kao najbolja u državi, a zatim dostojno predstavila Crnu Goru na "Festivalu Festivala" u Trebinju.
U konkurenciji najuspješnijih predstava iz regiona, pljevaljski ansambl nagrađen je sa dvije Zlatne maske – za najbolje scenografsko ostvarenje koja je oti[la u ruke Dženanu Aliću, dok je za žensku epizodnu ulogu nagra]ena Ana Kužić Milović.
Autor scenografije, kao i kostima, producent i jedan od nosilaca cijelog projekta, Dženan Alić je čovjek koji ne samo da oblikuje prostor u kome se igra predstava, već stvara atmosferu, ritam i sliku koja govori koliko i riječ. Njegov doprinos, iako često iza scene, ostavlja upečatljiv trag pred publikom. U razgovoru za Dan, scenograf otkriva kako nastaje jedna scenografija, šta ga inspiriše i koliko je ljubavi potrebno da bi se jedan lokalni entuzijazam pretočio u ozbiljan pozorišni izraz.
Kako je nastala scenografska ideja za pozorišnu predstavu "Gospodin lovac"?
- Čitajući Žorža Fejdoa znao sam da neću imati ni malo lak zadatak kad je u pitanju scenografsko rješenje, jer da bih uspješno izvršio svoj dio zadatka morao sam kreirati dva odvojena prostora na sceni, sa velikim brojem prolaza. Dakle, primarni zadatak je bio funkcionalnost, a zatim vizuelni izgled scenografije. Sama ideja je nastala tokom stvaralačkog procesa na sceni, prateći kretanja glumaca i osluškivajući rediteljske želje, došao sam do optimalnog rješenja koje je zadovoljilo funkcionalne, ali i estetske potrebe pozorišnog ostvarenja.
Scenografija je bila veoma zapažena – kako ste balansirali između funkcionalnosti i estetske izražajnosti?
- Idealno je kad uspijete da spojite lijepo i korisno, ali sve što je idealno obično to bude i teško izvodljivo. U konkretnom slučaju prednost sam dao funkcionalnosti na početku procesa, da bih se kako se proces privodio kraju sve više fokusirao na estetsku izražajnost. I ako je mnogo teže postići estetsku izražajnost sa kojom bi većina bila zadovoljna, staviti scenografiju u punu funkciju akterima na sceni nije ni malo lak zadatak. Na kraju, rekao bih da je najbitnije raditi posvećeno i najbolje što znate, ukoliko previše razmišljate o balansu obično to bude put koji vodi u neuspijeh.
Pljevlja su sredina u kojoj se pozorišna scena intenzivno razvija. Kako vidite njen trenutni razvoj i šta bi preporučili mladim ljudima koji žele da se uključe?
- Rekao bih da Pljevlja zaslužuju intenzivan pozorišni razvoj, kako amaterski, tako i u profesionalni. Kao što Vam je poznato u Pljevljima je još davne 1949. godine formirano profesionalno Narodno pozorište, koje je prema dostupnim podacima objavilo 90 premijera sve do njegovog ukidanja 1959. godine. Nakon toga usledio je period stagnacije, ipak pozorišni život u Pljevljima bio je i dalje živ na amaterskom nivou zahvaljujući individualcima, entuzijastima i lokalnim folklornim društvima. Trenutni razvoj dramske umjetnosti rezultat je talenta, želje, volje, ali i postojanja Centra za kulturu. Jer objektivno govoreći dosta je jednostavnije postići rezultate u bilo kojoj oblasti, ukoliko imate adekvatne uslove za rad. Pohvalio bih lokalnu samoupravu koja od osnivanja Centra za kulturu do danas izdvaja značajna sredstva za rad Ustanove, od čega naravno umnogome zavisi razvoj i intenzivan pozorišni život.
Centar za kulturu od svog osnivanja studiozno radi na razvoju amaterskog dramskog stvaralaštva u Pljevljima. Tokom svake godine organizovana je besplatna škola glume u trajanju od 4 mjeseca za sve zainteresovane polaznike, nakon koje se održavaju audicije za nove pozorišne produkcije. Posebno veliku zainteresovanost za školu glume Pljevljaci svih uzrasta iskazali su 2024. godine, kad je školu glume pod dirigentskom palicom Jovane Jelovac Cavnić pohađalo čak 120 polaznika, što predstavlja impozantan broj polaznika i za mnogo veće sredine od Pljevalja. Ujedno to bi bila i moja poruka svim mladim ljudima u Pljevljima koji imaju želju da iskažu svoj glumački talenat i dožive glumačku nadgradnju, prijavite se na besplatnu škole glume koju organizuje Centar za kulturu!
Šta je, po vašem mišljenju, bilo ključno za uspjeh predstave "Gospodin lovac"?
- Kao što volimo da kažemo, za bilo koji uspjeh pretežno nije dovoljan samo talenat. Stvaralački proces trajao je puna četiri mjeseca, a svi učesnici na projektu dali su svoj trenutni maksimum. Zahvaljujući iscrpnom radu, uloženom vremenu i iskazanoj želji kompletne glumačke postavke, stvorena je glumačka sinergija koja je garantovala uspjeh. Dakle, ostvareni rezultati predstave "Gospodin lovac" proistekli su na prvom mjestu iz rada, a zatim iz timskog duha i talenta.
Upravo je nesebično pružanje pomoći kolegi na sceni, uz nespornu želju glumaca za uspjehom, stvorilo sliku da Bojan, Edin, Branislav, Milan, Vesko, Ana, Jelena i Seka funkcionišu kao jedno, što su prepoznali i članovi stručnog žirija koji su nagradili izvođenje ovog zahtjevnog pozorišnog komada.
Pozorišna predstava "Gospodin lovac" osvojila je nagradu "Zlatna maska" za najbolju secnografiju i najbolju epizodnu žensku ulogu na prestižnom Festivalu u Trebinju, na kojem uzimaju učešće samo najbolji amaterski dramski ansambli sa prostora Makedonije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Koliko Vam znači kao idejnom tvorcu nagrađene scenografije nagrada "Zlatna maska"?
- Retrospektivno posmatrajući put od samog početka odnosno stvaralačkog procesa, do priznanja na prestižnom Festivalu, rekao bih da mi više znači kao dokaz kojim sam opravdao povjerenje svojih saradnika, nego kao individualna nagrada. Svjestan sam bio svog talenta za optimalno pronalaženje idejnog rješenja kad su u pitanju scenografija i kostim, učestvovao sam u navedenim procesima više puta. Međutim ovo je prvi put da sam odlučio da se potpišem kao scenograf i kostimograf jednog pozorišnog ostvarenja, i uspio sam da usrećim one koji su u moj talenat vjerovali, što je za mene najveće priznanje.
Dakle, nagradu isključivo doživljavam kao ličnu potvrdu kreativnosti, koja ne bi bila dostižna bez rada i truda kompletnog kolektiva, kako na sceni, tako i iza scene.
Kako vidite dalji razvoj amaterskog dramskog stvaralaštva u Pljevljima?
- Kad je u pitanju razvoj amaterskog dramskog stvaralaštva u Pljevljima u poslednje četiri godine, rekao bih da je on na izuzetnom nivou. Faktori koji su najviše uticali na razvoj dramskog amaterizma u Pljevljima, jesu formiranje institucije koja je kao jedan od svojih prioriteta u radu upravo odredila razvoj pozorišne umjetnosti i naravno uzimanje učešća u radu nesporno talentovanih i zainteresovanih ljudi za dramsku umjetnost.
Pljevlja su dokazala da imaju talentovane glumce, u prilog tome govore i dva uzastopna učešća na završnom "Festivalu Festivala" u Trebinju, na kojem je ansambl Centra za kulturu sa ponosom predstavljao opštinu i državu Crnu Goru.
Ako želite da nastavite dalji razvoj, potrebno je prvo očuvati ono što je stvoreno i zadržati kontinuitet u radu. Dokazana želja za radom i volja pojedinaca nije upitna, a na lokalnim donosiocima odluka je da dugoročno odrede strateške prioritete individualnog i društvenog razvoja, kao i poziciju uticaja dramske umjetnosti u odnosu na navedeno.
Dakle, ukoliko donosioci odluka dugoročno prepoznaju značaj dramske umjetnosti za društveni rast i razvoj, budućnost amaterskog dramskog stvaralaštva i kontinuitet razvoja neće izostati.
Kada pogledate predstavu iz trećeg reda gledališta, šta vam je najdraže što ste stvorili u svom radu?
- Najdraže mi je kad vidim da je scenografija funkcionalna i kad kao važan segmet predstave popravlja opšti utisak o predstavi. Ali najposebnije je ipak to, kad iz trećeg reda primijetim da publika vjeruje onome što vidi na sceni i zaboravlja da je sve napravljeno, kostimirano, postavljeno... Kad pozorište prestaje da bude konstrukcija, a postaje doživljaj. Kad glumci žive igru, priču, prostor i sve diše u ritmu ansambla, tad znam da je scena postala dom predstave.
Na kraju zahvalio bih Vam se jer sam imao priliku da učestvujem u razgovoru sa akcentom na razvoju dramskog amaterizma. Pohvalno je što ste otvorili prostor za promociju dramskog amaterizma, što će nadam se afirmativno uticati na dramske amatere u državi, ali i na institucije sistema koje su u obavezi da posvete mnogo više pažnje razvoju amaterskog dramskog stvaralaštva u državi.
