Sa prepoznatljivim šarmom i vedrinom, Čović je otkrio svoje poglede na svakodnevicu, strah, prolaznost vremena, ali i na ljepotu života koju nalazi u muzici i prirodi. Povod za razgovor bio je njegov nastup u okviru "Zeta festa" koji počinje večeras u Golubovcima, ali se ovaj intervju pretvorio u mnogo više od najave koncerta – u iskreno svjedočanstvo čovjeka koji je ostao vjeran sebi i muzici već 35 godina. 
• Povod našeg razgovora je nastup "Regine" u okviru Zeta festa. Da li ste spremni i koliko se radujete publici?

– Baš mi je drago što dolazimo. Velika je čast biti dio tog festivala. Obećavam da ćemo odsvirati koncert punim srcem i punim plućima. Mi se nikad ne štedimo – uvijek to bude dva, dva i po sata prave energije, i publika to osjeti.

• Imaćete priliku da vidite i stare kolege. Da li Vam to znači?

– Naravno. Mi muzičari iz eks-Ju prostora često se srijećemo, bez obzira na državne granice. Nastupamo i u Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori, Bosni... Danas ima više festivala nego prije, pa se često viđamo i družimo. Sad svi radimo manje koncerata, ali su kvalitetniji, i u tome je čar ovih zrelijih godina.

• Umorite li se ikada?

– Put umori, ali koncert me odmori. Nakon dobrog nastupa, imam svoj ritual – popijem pivo i uživam u tom osjećaju. Kad osjetim dobru energiju publike, zaboravim na umor. Tih dva sata prolete kao jedan dobar film.

• "Regina" ove godine slavi 35 godina. Kakvi su planovi?

– Svirke su nam kvalitetne, ne česte kao kad smo bili mladi. Radimo novi album – pjesme su napisane, u studiju smo. Nadam se da će izaći do Nove godine ili najkasnije u februaru. Biće to ona "Regina" kakvu publika voli, samo možda malo zrelija po tekstovima.

• Gdje ćete dočekati Novu godinu?

– Ovoga puta u jednom gradu u Bosni, na trgu. Volim da sviram za doček. Ta energija, kad svi zajedno uđemo u Novu godinu, nema zamjenu. To mi je najljepši ritual.

• A kad ne biste svirali, na čiji biste koncert pošli?

– Jednom, za vrijeme kovida, bio sam u Beogradu na koncertu Bijelog dugmeta i Gorana Bregovića. Popio sam čašu vina i uživao. Nije kao biti na bini, ali bilo je sjajno.

• Imali ste, a i dalje imate, vrlo zanimljiv život – i poslovno i privatno. Kako uspijevate da publika sve to ne osjeti, da ne prenosite teret na muziku?

– Smatram da muzičar mora biti iskren prema sebi. Samo ako stvarno vjeruješ u ono što radiš, publika to može da osjeti i uzvrati ti istom energijom. Najveći neprijatelj čovjeka je strah. Strah te ograničava u svemu – nemoj ovo, šta će reći ovaj, šta ako uradim ono... i tako, danas-sjutra, provedeš život u strahu. Moj moto je: život je kratak i bogomdan, ne smijemo se plašiti da ga živimo punim plućima.

• Vi iz Sarajeva kažete da sve treba raditi lagano, s nekom posebnom dušom...

– To je, možda, u oku posmatrača. Dok razgovaram s Vama, imam utisak da pričam sa osobom koja ima ozbiljna životna razmišljanja, ali ih iznosi na lijep način. Možda je to stvar energije među ljudima.

• Kad Vas posmatramo, izgledate kao da je vrijeme stalo, a 1970. ste godište. Koji je tajni recept?

– Ma nema recepta. Ne izgledam kao da je vrijeme stalo, ali trudim se da prihvatim promjene. Volio bih da izgledam prirodno – i svaku boru i svaku sijedu volim, jer su dio mene. To je moj život meni donio. Nisam od onih koji se prepuštaju – kao "imam pedeset i nešto, sve je gotovo". Ne! Čovjek mora da živi punim plućima, koliko mu zdravlje dozvoljava.

• Našla sam jedan naslov iz 2010: "Aleksandar Čović zaljubljuje se na svakih sedam dana". Je li bilo tako?

– Pa nije baš na svakih sedam dana, nekad i češće! Ali ozbiljno – u sve žene s kojima sam bio bio sam zaljubljen. Nekad kratko, nekad dugo. Volio sam da budem zaljubljen. Ima ona Balaševićeva: "E, da mi je da se samo još jednom zaljubim." To ti je, znaš, jedna fina bolest.

• Kod nas je u Radiju D uvijek fino raspoloženje, takvi su Crnogorci – toga nam ne manjka. Ali, kako Vi prevazilazite dane koji nisu srećom obojeni?

– Čovjek u životu zaista ne živi predugo da bi gubio vrijeme na depresiju i loše dane. Loše dane prevazilazim dobrom energijom koju se trudim da negdje sakupim. Kako sam stariji, naučio sam neke recepte. Trudim se da tih loših dana bude sve manje. Naravno, niko nije savršen, ali treba se truditi da budemo pozitivni i da tu energiju širimo da ljudi oko nas budu srećni, zadovoljni i dobro raspoloženi. Međutim, tuga i melanholija su prirodne stvari i one imaju svoje mjesto. Govorim o svakodnevnom životu, o vremenu kad smo u trci, u frci. Danas nam je život nametnuo više obaveza i informacija nego što mozak može da primi. U tom vremenu brzine čovjek mora pokušati da ostane svoj, da zadrži vedrinu i dobro raspoloženje.

• Vidimo se u Zeti – da zajedno pjevamo vanvremenske hitove "Regine"...

– Jedva čekam! Biće to jedno divno veče: pjevamo svi iz glasa i uživamo u dobroj energiji.