Drugi, poput Džene Orange (Jenna) povremeno eksperimentišu s projektima koji zbunjuju kritiku, ali donose novu publiku. 

Dok mnogi glumci pažljivo kroje svoj profesionalni put kako bi ostavili željeni utisak na javnost, Leonardo Dikaprio (DiCaprio), jedan od najpriznatijih glumaca svoje generacije, se vodi potpuno drugačijim pravilom – ono što ga zanima, to i radi. Naime, izjavio je da nikada nije birao projekte s namjerom da utiče na javnu percepciju ili da kreira određeni imidž.

- Nikad nisam svjesno rekao: 'Uzet ću ovu ulogu kako bih se borio protiv određene slike u javnosti.' Mislim da je to prilično manipulativno i ionako prozirno publici. Otvoren sam za bilo kakvu ulogu i bilo koji žanr - sve dok mi je zanimljivo i osjećam da je riječ o dobrom liku. Nikada ne uzimam u obzir svoje osobne stavove ili javni imidž kada biram film - rekao je Dikaprio o svom putu i ranom statusu ljubimca publike nakon filmova poput Titanica i Romea i Julije.

Dikapriova karijera započela je krajem 80-ih u televizijskim serijama poput Growing Pains, ali je vrlo brzo uslijedio njegov veliki proboj na filmu. Već s 19 godina bio je nominiran za Oskara za ulogu u Gilbert Grape, a potom je uslijedila planetarna slava zahvaljujući Titanicu.

Međutim, umjesto da nastavi nizati romantične uloge, Dikaprio je odlučio krenuti potpuno drugačijim putem – kroz kompleksne likove u filmovima kao što su Aviator, Blood Diamond, Shutter Island, The Wolf of Wall Stree, Inception i The Revenant, za koji je osvojio Oskara.

Upravo je ta strast prema autentičnim pričama i režiserima s jasnom vizijom ono što karakteriše Dikapriov filmski opus. Martin Skorseze (Scorsese), s kojim je sarađivao na čak šest filmova, njegov je najčešći kreativni partner. Također, radio je s velikim imenima poput Kventina Tarantina (Quentina), Kristofera Nolana (Christopher) i Baza Lurmana (Luhrmann).

Ta raznolikost i autentičnost ono je što ga izdvaja i zbog čega publika i kritika ostaju vjerni njegovim filmovima, bez obzira na žanr ili temu.