Kao i svi ljubavni trouglovi, novi film Selin Song u kojem glumi Pedro Paskal stavlja gledaoce na sudbonosno raskršće, odakle posmatraju dvije tačke u daljini i procjenjuju različite budućnosti koje bi mogle da se dese.
U filmu prva destinacija izgleda ovako: sjajan penthaus na Menhetnu; redovni večernji izlasci u restorane sa pet zvjezdica; malo ili nimalo očiglednih prijatelja; mnogo novca i status osobe kojoj zavide žene njujorškog visokog društva. Ono što vam nedostaje u toplini, nadoknađujete statusom.
Druga opcija djeluje mnogo manje glamurozno: neugledan, zajednički stan u južnom Bruklinu sa dva aljkava cimera; rasprave o novcu; obroci za poneti iz kamiona sa hranom. Ali, možda biste se ipak mnogo više zabavljali. I tu onda kreće zaplet u kome su pored Pedro Paskala i Dakota Džonson i Kris Evans. Među prvim reakcijama na film je ona o tome kako je režiserka Selin Song koja je inače film i uradila na osnovu svojih ličnih iskustava, romantizovala siromaštvo, a mnogi su ga i nazvali "propagandom za siromašne muškarce". Romantična drama prati lik Lusi (Dakota Džonson), žene koja spaja parova, koja je rastrzana između bogatog muškarca koji može da joj pruži materijalnu sigurnost (Pedro Paskal) i svog bivšeg, Džona (Kris Evans), koji se finansijski muči, ali sa kojim dijeli duboku povezanost. Tokom jednog intervjua novinar je pročitao Song komentar sa društvenih mreža u kojem se film opisuje kao "propaganda za siromašne muškarce" i upitao je da li ju je to nasmijalo.
"Mislim da mi to nije ni malo smiješno jer mi je zapravo veoma razočaravajuće. Postoji ozbiljna zabuna oko feminizma i njegove istorije. Kroz intersekcionalnost, feminizam je u velikoj mjeri bio protiv korporativizma i kapitalizma, i naravno, oduvijek je bio u prvom redu borbe protiv kapitalizma. Zato me jako brine način na koji govorimo o ljudima koji su siromašni", odgovorila je ona pa nastavila:
"Za mene je veoma važno da naglasim da siromaštvo nije krivica siromašnih. A s obzirom na to, vrlo je brutalno govoriti o tome drugačije. Smatram da je veoma okrutno govoriti o Džonu, koji voli Lusi i koji je prelijep lik kojeg Kris prelijepo tumači, na tako surov način – kao "siromašni dečko" ili siromašni muškarac."
Zaključila je:
"Zabrinjava me što bi iko mogao govoriti o mom filmu i mojim likovima na tako klasistički način. Cio film govori o borbi protiv toga da kapitalizam kolonizuje naša srca i ljubav."
