Rođen na Savin dan, 27. januara 1958. godine, u Gornjoj Morači, Milisav Moto Laketić, jedan od najznačajnijih izvođača crnogorske izvorne muzike i istaknuti humanista čije pjesme, glas i zalog ostaju na ponos porodici, državi i nasljeđu.

Odrastao je u Nikšiću, a muzičko formiranje nastavio u Kolašinu kao član KUD-a „Mijat Mašković". Prvu kasetu snimio je 1989. godine u Novom Sadu, dok se već 1990. godine seli u inostranstvo, gdje je najviše djelovao u Švajcarskoj i Njemačkoj, nastupajući širom Evrope i promovišući crnogorsku muziku. Učestvovao je i na festivalu MESAM 1992. godine, gdje je ostvario zapažen rezultat.

Poseban pečat njegovom životu dao je humanitarni rad. Tokom karijere organizovao je i učestvovao u velikom broju dobrotvornih koncerata, a posebno se pamti njegova donacija dva inkubatora Dječijoj bolnici Kliničkog bolničkog centra Crne Gore, u teškim vremenima sankcija. Za svoj doprinos dobio je brojna priznanja i zahvalnice.

Publika ga pamti po pjesmama „Gledao sam s Koma plava", „Pjevaj Maro", „Oj Nikšiću ponositi", „Kraj Cetinja selo malo" i „Nema raja bez rodnoga kraja", koje i danas žive među ljudima.

Njegovim odlaskim 21. januara 2025. godine u muzičkoj baštini Crne Gore posađena je vječna ruža, čije latice trepere i šire emocije poput nota. Porodica i prijatelji u prvoj godini od njegovog odlaska ne zaboravljaju lik i djelo ovog stvaraoca. Omaž stvaralaštvu koje traje održano je kao "Veče sjećanja" samo dva mjeseca nakon njegove smrti oca. Ranjen, ali i ponosan, njegov sin NOvak nastavio je putem koji je trasirao otac.

- Moj otac nije bio samo pjevač, već čuvar tradicije, emocije, duha našeg naroda. Ono što je on stvarao nije bilo namijenjeno tržištu, već duši čovjeka. Nakon njegove smrti osjećam kao da mi je prenio baklju koju moram nositi dalje – ne zbog nekih mojih ambicija, već iz poštovanja. Kada uzmem mikrofon u ruke, ne pjevam samo iz sebe, već kao da pjevam za njega, kroz njega i ono što je on ostavio svima nama - kazao je ranije Novak.