Ali, uz sve legendarne uloge i nagrade, slavni glumac je imao i popriličan broj neuspjeha - od loših izbora do nezaboravno loših nastupa, prenosi Index.hr.
Jedna od njegovih ozloglašenijih uloga je svakako ona u erotskoj komediji „Candy" iz 1968. godine, gde je igrao indijskog gurua (sa smeđim licem) koji pokušava da zavede osamnaestogodišnju heroinu, uz Ričarda Bartona i Džona Hjustona.
Kritike su bile razorne, a Brando je ulogu odigrao bez ikakvog takta.
Još gori je bio njegov nastup u filmu Ostrvo doktora Moroa (1996), gde je, kako se kasnije ispostavilo, Brando dolazio na snimanje nespreman, često kasneći ili se uopšte ne pojavljujući. Bukvalno su mu šaputali dijalog na uvo dok su kamere snimale.
Međutim, sam Brando je izdvojio kao najgoru ulogu u svojoj karijeri onu u filmu Kristofer Kolumbo: Otkriće (1992), u kojem je igrao Tomasa de Torkvemadu.
U svojoj autobiografiji "Pjesme koje me je majka naučila", priznao je: "Mrmljao sam cijelu ulogu i odigrao je sramotno loše".
Za to je dobio nominaciju za Zlatnu malinu.
Film je bio pun problema, ali Brando ih ovog puta nije izazvao. Uprkos svemu, kući je otišao bogatiji za pet miliona dolara - zarađenih za samo pet dana snimanja.
Legendarni filmski kritičar Rodžer Ebert takođe nije bio obožavalac filma, nazvavši ga „najgorom izvedbom Marlona Branda koju pamtim".
Takođe je optužio glumca da „izgleda mrzovoljno i da izgovara replike sa apsolutnim minimumom energije potrebne da bi ga uopšte čuli".
Izgleda da je Brando bio svjestan svoje loše glume kao i kritičari - čak je pokušao da se njegovo ime ukloni sa odjavne špice filma.
