"Bio je to kijamet na sve strane, kiša ne staje, došla voda od brijega do brijega, od sevdaha goreg jada nema ni bolesti od ašikovanja..." - čuo se glas sa Radija Sevdah koji se puštao sinoć u KIC-u Budo Tomović.
Kiša hitova, istorije, tradicije, bezvremenih pjesama, ali i novih aktuelnih tema od kad "postadosmo zemlja trećeg poretka", "od kad roda čovjeka donjela" i svi postadosmo "primitivo", "ostade nam samo sevdah, grob i koljevka"...
Članovi benda Divanhana pod svoj "kišobran" smjestili su sve prisutne u publici i svojom energijom otjerali oblake sivila i jesenje hladnoće, a donijeli ljubav, stih, emociju, pokret. Donijeli su i fuziju različitih instumentalno-muzičkih dionica koje je svojim divnim glasom, na neke manje neke više poznate tekstove, emotivno uvezala Selma Droce, vokal benda.
Muzička renesansa, muzička moderna... preplitali su se, kao što su se članovi benda preplitali na bini, mijenjali instrumente, mjesta, partiture u pjesmama. Na sceni energično, ali i elegantno, dinamično ali uzbudljivo, glasno ali uz tihi jecaj, suze i smijeh tako su ispraćeni hitovi sa prethodnih pet albuma benda, ali su potekle i rijeke novih koje će nas još dugo nositi na krstarenje muzičkim vremeplovom.
Aranžmani Divanhane nastali su prvobitno uz uticaj jazza, popa i klasične muzike ali su vremenom dobili elemente ambijentalne muzike, psihodeličnog rocka, elektronske plesne muzike i repa stvarajući spoj tradicionalnih melodija i modernih uticaja koji vjerno čuvaju duh sevdaha, ali ga istovremeno smještaju u novi, savremeni kontekst.
Selma je imala podršku Nevena Tunjića, Nedžada Muševića, Larise Lejle Droce, Irfana Tahirovića, Azura Hajdarevića.
Sedmi član benda sinoć u KIC-u bila je publika, koja je nekad tiho nekad glasno, ali uvijek emotivno ispratila horske djelove pjesama poput Crven fesić, Grana od bora, Ljubio sam mladu Djulu, Voljelo se dvije mladih, Mene majka jednu ima, Kafu mi draga ispeci, Ciganka sam mala, Sejdefa....
Sarajlije su pjesmu Emina posvetile Halidu Bešliću estradnom umjetniku čija je muzička misija da spaja ljude prekinuta, nažalost, bolešću i smrću. S njim su nastupali, s njim su stvarali uspomene i rado dijelili anegdote.
Podgoričani su u završnici koncerta bili na nogama jer uz kolektivnu energetsku kapsulu ljubavi s oduševljenjem su prihvatili i nove pjesme. A njima će se tek radovati jer uz Miri, samo miri, kaloperu mili, ili "Biglišu slavuji", "Djevojka je zelen bor posadila" pjeva srce, dok se "Rijekama" ili uz "Primitivo" pravi dernek...
Jedno je sigurno Divanhana je Podgoričane sinoć bacila u svedah, ispisala veče za pamćenje. Možda nikada u ovom, ali u sličnom sastavu jedvačekanje do ponovnog druženja.
