Kristijan Đuranović, Danijel Petkovski, Željko Samardžić, Maksuti Edvin, Zdenko Pekić i Enver Kikić stoje iza benda Kukavice. Oni nisu ono što im ime kaže, muzički su nustrašivi. Junački se bore da ostave trag u crnogorskoj rok muzici, trudeći se da svojim autorkim radom daju doprinos rok kulturi, i da ostanu upamćeni po autentičnosti, idejama, tekstovima, muzici...
- Sam naziv Kukavice zapara uši jer se misli na negativan kontekst apropo karaktera čovjeka. Ali možda ima istine u tome. Mislim da je bend dobio ime u pravom momentu i na pravom mjestu. Sva naša priča u Crnoj Gori je svedena na jednu pasivnost gledanja društvenih anomalija i apsolutno kao građani ne preduzimamo ništa, kako prije 10 ili 15 godina, tako ni prije 4 ili dvije. Ne mijenja se ništa, a mi to samo nijemo posmatramo. Da li je u pitanju nedostatak hrabrosti ili nezainteresovanost neka ljudi sami prosude - kaže Kristijan Đuranović.
Ipak, ako se tumačenje benda uzme po ptici kukavica, kako objašnjava, priča je zanimljivija.
- Ova ptica liježe jaja u tuđa gnijezda i druga ptica podiže tuđe ptiće, što može biti jedna vrsta borbe za opstanak - ističe Đuranović.
Nakon pet singlova "Ja nosim vatru", "Priča o njima", "Ne prodajem", "Peti tom", "Ljubav nek sja", Kukavice su objavile i šesti singl "Ribar". Našu stvarnost lijepo su objasnili stihovima: "Magistar za kasom śedi, pjesnik na parkingu/ Nervozan je mnogo poštar, on bi u fabriku/A neko voli to što radi, s osmjehom i blitvu sadi..." Muzika i tekst potpisuje Kristijan Djuranović uz pomoć Maja Popović na tekstu. Miks, mastering i produkcija su djelo Roberta Nappholza.
- Ribar je poslednji singl koji je objavljen i govori o tome da većina ljudi radi neki posao koji baš i ne da voli ili se za njega nije školovao, ali ga radi jer je prinuđen. Umor od takvog rada ga dovodi do neke frustracije i svakoga dana srijećemo ljude koji su na neki način nervozni, pa je moguće da je to uzročnik njihove nervoze. Umor kad radiš nešto što voliš i kad radiš nešto što ne voliš je potpuno drugačiji i drugačije ga tijelo prohvata. Lakše se odmaraš od umora kad radiš nešto što voliš tako da pjesma "Ribar" govori o tome da bi svi trebalo da težimo onome što volimo da radimo jer ćemo tako biti kreativni i lakše ćemo stvarati - objašnjava Krsitijan.
Kukavice su za dosadašnja četiri singla snimili spotove, dok su dva vizualizacija. Budžet je taj koji diktira kako će pjesma "izledati".
- Svaki singl dosad je imao spot ili vizualizaciju. Stefan Jovčić iz Budve je radio režiju za četiri spota, a vizualizacije je radio talentovani Bad shoe. Mislim da je ostalo još dva singla, jedan spot i jedna vizualizacija. Što se budžeta tiče na neki način imamo pomoći, ali to je malo. Sve što radimo, radimo isključivo iz nekog svog budžeta. Imali smo pomoć od PAMA i TO Kotor, zahvaljujući nekim ljudima koji imaju sluha za to. Borba je ako mislimo da nešto stvorimo i ostavimo iza sebe, da ostavimo muzičkoj sceni. Ne bi trebalo da mjerimo svoj ulog nego da iskreno pristupimo tome jer umjetnost je takva da je jednostavno naša obaveza da joj damo i da ne mjerimo koliko smo dali, nego da to bude iz srca. U taj neki zid kulture bi trebalo svi da stavimo ciglu, to je civilizacijski odnos prema kulturi - kaže Kristijan.
- Dugo smo u muzici pojedinačno, mnogo toga smo naučili u klupskoj svirci. Kao Four blues driversi svirtali smo od 2015, promijenili smo ime prošle godine u Kukavice i konvertovali se u autorski bend. Mi smo prije toga imali uporedo bend Light Under the black manuntines, koji je stvarao na engleskom jeziku, ali od prošle godine kreće autorski rad na crnogorskom jeziku i lakše nam je. Ipak na engleskom treba da plasiraš muziku izvan granica Crne Gore tj. Balkana a mi nismo toliko hrabri za takav zalogaj i svi imamo svoje živote kojih se teško odričemo tako da ipak ostajemo ovdje da stvaramo na našem jeziku i za publiku koja ga razumije - kaže Đuranović.
Kako naglašava, dosad su mjesta promocije autorske muzike bili pojedini klubovi i festivali.
- Postoje klubovi u Crnoj Gori koji daju prostor rokenrolu. U poslednje vrijeme se to malo promijenilo, komercijalna varijanta je uzela maha, osjećamo da je sve teže i teže izvoditi autorsku muziku. Mislim da je to trenutno i da će proći. Nameće se jedan odnos prema živoj svirci gdje se traže komercijalnije stvari koje smo mnogo puta čuli, ali mislim da je to trenuno i da će se stvari promijeniti. Kao što znate postoje festivali. Mi smo svirali na City Groovu kao predgrupa Cukeru bio je izazov, opravdali smo poziv. Nije nas bila trema jer smo dugo u muzici pa se vremenom trema izgubila, kao klinac je imaš, a danas kao formiran imaš želju da budeš što bolji. S tim nastupom smo vrlo zadovoljni - iskren je muzičar.
Ljubav prema muzici i rokenrol kao način života su pokretačka snaga Kukavica, zato još dugo ne planiraju da stanu.
- Osam pjesama je već gotovo treba još dva singla da kompletiramo i onda kreće novi album sa kojeg mi već sviramo neke pjesme. Plan je da što duže potrajemo i da za 10 godina, ako nas posluži zdravlje, obilježimo deceniju autoskim stvaralaštvom, da svake godine objavljujemo po jedna album. To je negdje naš cilj, da što više stvaramo i što više trajemo. Želimo da trajemo bez obzira kako će se odvijati stvari na sceni, da li ćemo imati korist ili nećemo, samo je bitno da što više damo muzičkoj sceni Crne Gore - zaključuje Đuranović.