Ti trenuci, kako kaže, ostali su joj urezani u sjećanju kao neki od najljepših iz mladosti. - Sestra i ja smo kao djevojčice išle u Četerešku šumu kod naše crkve u pratnji roditelja. Pravili bismo roštilj i uživali u proljećnim momentima. Kasnije smo išle sa društvom. Koliko se sjećam, odlazili bismo veče ranije kako bismo zauzeli mjesta za roštilj budući da je bilo mnogo ljudi koji su na istoj lokaciji obilježavali taj dan. Bilo nam je jako zanimljivo i lijepo budući da bismo cijeli dan provele napolju. To su bili neki lijepi dani drugarstva, muzike, hrane, jurnjave. Sama misao na to mi vraća najljepša sjećanja i moram da priznam da mi fali ta bezbrižnost - ističe ona. Otkrila je i čime bi se bavila da nije postala pjevačica:

- Budući da sam bila odličan đak, vukovac, i imala uspjeha u školovanju, sigurna sam da bih bila profesorica srpskog jezika ili profesorica geografije. Eventualno direktorka banke, instruktorka vožnje ili ministarka saobraćaja, da zavedem malo red - kaže Manojlović.

Rekla je da nikada nije radila fizički naporan posao, jer su roditelji željeli da djeca budu dobri đaci.

- Nikada nisam radila ništa fizički teško jer su roditelji od nas očekivali samo da budemo dobri đaci, odgovorni i s dobrim ocjenama. Odmah poslije škole bih išla da pjevam, pa nije bilo ni potrebe da radim išta. Doduše, jesam kopala - otkrila je.

Navela je i da ljudi često ne shvataju koliko je sve oko pjevanja zapravo zahtjevno, iako samo pjevanje ne mora biti teško.

⁠- Pjevanje kao pjevanje nije teško nimalo ako je neko talentovan i ima dar od Boga, ali sve što je vezano za pjevanje i što se ne vidi na televiziji ili na nastupima nije nimalo lako. Kada si zvijezda, možeš da se izboriš za status i neke uslove, ali posao radnog pjevača po 12 sati pjevanja na svadbama treba cijeniti. Muzika i pjevači su tu da uveličaju slavlje domaćinima, ali isto tako moraju da istrpe često mnogo neprijatnih situacija od pijanih i navalentnih gostiju, a da ostanu nasmijani. Ako uzmemo u obzir da često izbijaju svađe, tuče, bacanje čaša, pa i vađenje pištolja, onda stvarno ne možemo da kažemo da je lako. Uvijek je važila ona "ko misli da je lako, neka proba" - rekla je ona.

Opisala je i kako su članovi njene porodice podijeljeni po pitanju rada i zalaganja:

- Nevjerovatno je da ja cijeli život radim i zarađujem novac, tata isto, maćeha takođe, ali prava radilica u našoj porodici je oduvijek bila sestra Maja. Uvijek misli na sve, i završava 300 stvari u isto vrijeme. Definitivno sam ja ta koja je "šmeker za sjedenje" - ističe.

Radne navike

Iako je i raspremanje poslije izleta naporno, ona kaže da joj je ustajanje rano uvijek teže.

- Definitivno ustajanje rano za nastup ili samo ustajanje rano zbog bilo čega. Zauvijek. Danju ubija gužva, noć je tako lijepa, mirna i puna ideja - kaže Rada.

Za nju, rad je mnogo više od posla, to je i emocija i kreativnost.

- Pošto radim ono što volim, to je za mene uživanje, ljubav, uzbuđenje, sreća - navodi Manojlović.

Na kraju, podijelila je snažnu poruku za sve one koji se bore sa svakodnevicom, ali ne odustaju.

- Moj savjet za sve ljude je da rade ono što vole. Ako to nije moguće, a često zna da bude, da nikad ne odustaju. Da rade šta god i kako god i da budu uporni u svemu što rade jer se nikad ne zna šta nas čeka sutra i kakve će Bog staviti šanse i iskušenja pred nas. Da se ne boje rizika da naprave neku promjenu veliku i u starijim godinama. Da se bore i da vrijedno rade, da nikad ne izgube želju za poslom koji vole da rade. Kad tad, upornost će se isplatiti - zaključila je ona.