Severina se u novom intervjuu za Jutarnji list prisjetila svojih muzičkih početaka, preseljenja u Zagreb te je govorila o inspiraciji za pisanje pjesama.

Na samom početku razgovora za Jutarnji list otkrila je kako je njena najdraža pjesma koju je sama pisala "Djevojka sa sela", a pojasnila je i zašto: "Jer sam u njoj pisala o licemjerstvu koje sam vidjela došavši u Zagreb".

"Kad sam napisala ‘Djevojku sa sela‘ i odnijela je Nikši Bratošu, nisam htjela da tadašnji menadžer zna da sam ja pisala pjesmu, i tražila sam od Nikše da mu ne kaže. Htjela sam svoje pjesme poslati poštom, ali Nikša je mislio da je to super pjesma i ipak mu je rekao da sam ja autor", ispričala je.

Otkrila je i kako je zapravo počela pisati iz muke jer joj je menadžer "donosio gluposti od pjesama".

"I onda sam rekla: ‘Aj, daj meni da pišem tekstove‘. Počela sam s 22 godine na albumu ‘Trava zelena‘, dosta je mojih tekstova na albumu ‘Moja stvar‘ i onda i muzika i tekstovi na albumu ‘Djevojka sa sela‘. Kad sam pobjegla iz te toksične sredine, ostala sam sama i morala sam pisati sama. I nastala su dva albuma, ‘Ja samo pjevam‘ i ‘Pogled ispod obrva‘, gdje sam bila većinski autor. Najbolja sam kad me pritisnu uza zid. Kad sam u nekomfornoj zoni i kad me podcjenjuju. Kad prođete to, cijeli svijet je vaš. To mi je bila i jeste još uvijek prednost", kazala je Severina.

Potom se još jednom osvrnula na svoj dolazak u Zagreb: "Kad sam došla u Zagreb, iza sebe sam ostavila nezavršen četvrti razred srednje muzičke i uplakanu majku zbog toga. Svi u Zagrebu su bili stariji od mene. Da ne ispadnem glupa i da bih mogla razgovarati s njima, morala sam ići u Kinoteku i gledati sve Buñuelove filmove. Morala sam znati ko je Jacques Brel, ko je što napisao, nešto slično historiji muzike, who is who. Upisala sam se i u plesnu školu Fredi. Govorili su mi da moram biti ambiciozna, iako mi se ta riječ gadila. Ali sam odlučila da to mogu".