
Nakon što je prije skoro sedam godina ozvaničen početak radova na izgradnji druge faze puta Berane–Kolašin, iz Savjeta mjesne zajednice Lubnice su od nadležnih državnih institucija zatražili da osmisle dodatne projekte čija će realizacija direktno uticati da se zaustavi izražena migracija žitelja sa područja Gornjoselske župe. Tada su ustvrdili da dosadašnja zalaganja u cilju pune valorizacije regiona Bjelasice, kuda prolazi pomenuti put, nijesu dala očekivane rezultate kada su u pitanju razvoj njihovih sela i ekonomsko jačanje lokalnog stanovništva. Još su dodali da bi država, kroz efikasne podsticajne mjere, davanje povoljnih kredita i obezbjeđivanje otkupa tržnih viškova, trebalo da garantuje mladim ljudima da će od svog rada moći normalno da žive u mjestu svog rođenja. Mještani sada navode da njihovi apeli nijesu urodili plodom i da je trend iseljavanja sa ovoga područja i dalje natavljen nesmanjenim intenzitetom.
– Tačno je da je sa početkom izgradnje puta od Lubnica do Kolašina počelo više da se radi na valorizaciji turistitičkih potencijala i da ljudi kupuju placeve u dijelu planine Jelovice za izgradnju vikendica. Međutim, po pitanju zaustavljanja iseljavanja lokalnog stanovništva skoro da ništa nije urađeno. To se nije desilo, iako je na našim rijekama napravljeno desetak elektrana i što privilegovane privatne firme i pojedinci od toga stiču ogromno bogogatstvo. Jednostavno, narod odlazi jer u nekim drugim sredinama se znatno bolje živi. Uz to svi rokovi za završetak puta ka Kolašinu su probijeni. No, tim putem i kad se napravi neće imati ko da putuje, ako se ne preduzimu konkretnije mjere koje vode do stvaranja povoljnih uslova za punu valorizaciju regiona Bjelasice. To znači da se preko povoljnih kreditnih linija moraju jačati lokalna gazdinstva i otvarati proizvodni pogoni, koji će obezbjeđivati normalnu egzistenciju lokalnom stanovništvu – naglasio je predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković.
Na području Gornjoselske župe, smještene na padinama Bjelasice, koju čine sela Lubnice, Praćevac, Bastahe, Glavace, Kurikuće i Vuča, 1948. godine živjelo je 1.800 stanovnika, da bi taj broj danas bio sveden na oko 400. Depopulacija stanovništva u srednjem slivu rijeke Bistrica prouzrokovala je i smanjenje poljoprivredne proizvodnje i desetkovanje stočnog fonda, s tim što je broj onih koji se bave tradicionalnim djelatnostima sveden na minimum. Da je situacija poprimila zabrinjavajući karakter svjedoči i podatak da školu u Lubnicama ove godine pohađa svega tridesetak učenika, iako je nekad brojala i do 400 đaka. Tome u prilog ide i podatak da će nastavu u školi u Lubnicama ove godine pohađati svega jedan prvak.
Raković tvrdi da uzroke ovakvog stanja treba tražiti u nebrizi države prema sjevernom regionu.
– Područje Lubnica raspolaže izuzetnim prirodnim resursima. Međutim, naše šume i vode su na usluzi pojedincima koji stiču ogromno bogatstvo, dok mještani sve dublje tonu u bijedu i siromaštvo. Uz to, vrlo malo je urađeno po pitanju pospješivanja proizvodnje zdrave hrane. Umjesto da država podstiče tu proizvodnju, ona je svojom nerazumnim potezima "raskrčmila" stada na prostoru Lubnica. Dovoljno je pogledati nekadašnje njive i livade kako urastaju u korov i uvjeriti se u to. Siguran sam da bi se mladi ljudi u znatno većem broju posvećivali uzgoju stoke kad bi imali neku sigurnost i garanciju da svoje tržne viškove mogu da plasiraju po nekoj realnoj cijeni. Ovako, ljudi bježe od ove djelatnosti, jer uviđaju da je unosnije primati socijalu nego obrađivati imanje – zaključuje Raković.
Коментари (1)
Оставите свој коментар