Da Petnjičani koji žive u inostranstvu istinski pomažu svoj zavičaj najbolje pokazuju iseljenici iz sela Ponor koji su u poslednjih dvije godine opredijelili znatna sredstva za modernizaciju putne mreže u ovom mjestu. Oni su prošle godine sakupili preko 100.000 eura i uz pomoć lokalne uprave asfaltirali više od dva kilometra puta. Akciju su nastavili i ove godine i izdvojili još 40.000 eura za postavljanje asfalta u zaeoku Kožari. Kažu da na ovaj način vraćaju dug zavičaju i šalju poruku da se slogom, zajedništvom i odricanjem mogu stvoriti mnogo bolji uslovi za život na prostoru Bihora.
– Živim u Holandiji punih 27 godina. Tamo sam stvorio zavidne uslove za život, ali su moje misli uvijek bile okrenute ka Ponoru, mjestu gdje sam po prvi put ugledao svjetlost dana. Sjećao sam se teških uslova života i kako se, bez valjanog puta, kozijom stazom odlazilo u grad. Uvijek sam imao želju da dam svoj doprinos da moj zavičaj dobije drugačiju sliku. Slično su razmišljali i moji rođaci i komšije, pa smo došli do zajedničke ideje da sakupimo novac za asfaltiranje puteva. Uz pomoć lokalne uprave i od novca koji smo sakupili uspjećemo da asfaltiramo kompletnu dionicu puta i da selo ima modernu saobraćajnicu – kaže za "Dan" Esad Kožar.
Slična je priča i Rašida Kožara koji takođe živi u Holandiji.
– Zbog surovih uslova života, praktično sam pobjegao iz Ponora kad sam imao 15 godina. Tada sam mislio da se nikada više neću vratiti ovdje. Sada se u meni javlja sve veća želja da boravim ovdje. Na očevini sam napravio kuću i ispred nje na jarbolima postavio desetak zastava zemalja u kojima žive naši ljudi. Uradio sam to u znak zahvalnosti tim zemljama koje su nam omogućile da tamo radimo i steknemo kapital. Naša radost još je veća kada smo uspjeli da, izdvajajući sopstvena sredstva, asfaltiramo put kroz selo i dokažemo koliko patriotizma nosimo u sebi – ističe Kožar podsjećajući da se njegova kuća u Ponoru nalazi na oko osam kilometara od grada.
– Mi živimo i radimo u inostranstvu, ali smo u mislima uvijek ovdje. I nije dzaba rečeno da mi živimo dupli život, jer smo fizički tamo, a psihički ovdje. Problem je samo što se ovdje ne poštuju utvđeni zakoni i pravila kao u zemljama gdje trenutno živimo. Tu treba tražiti razlog zašto Crna Gora zaostaje za Evropom. Mi želimo da tamošnja iskustva prenesemo ovdje jer kada bi sistem Zapada zaživio ovdje, onda bi Crna Gora bila najbogatija zemlja – ističe Kožar.
Asfaltu su se obradovali i oni koji stalno žive u Ponoru, navodeći da im je pomoć dijaspore ulila nadu da za ove krajeve dolaze bolji dani.
– Bio sam i ja kratko u inostranstvu, ali sam poslije svega odlučio da svoj život vežem za zavičaj. Tu sada živim sa suprugom i petoro djece. Zahvaljujući ljudima iz dijaspore imamo riješeno pitanje vodosnabdijevanja i, evo, asfaltni put koji bukvalno život znači – naveo je Edin Kožar.
