Kosanica, najhladnije mjesto u Crnoj Gori: Pljevaljski "Sibir" sve popularniji

Nekada su meteorolozi, za vrijeme bivše Jugoslavije, stalno ponavljali da je nahladnije mjesto Sjenica.

Danas, kad je Crna Gora samostalna, ovdašnji meteorolozi u poslednjih nekoliko godina to isto govore za selo Kosanica, tridesetak kilometara udaljeno od Pljevalja.

Kako kaže Milutin Petrović, dugogodišnji nastavnik geografije u seoskoj školi u Kosanici, njihovo selo je postalo poznato tek poslednjih nekoliko godina, od kada se zvanično počela mjeriti temperatura i kada su u blizini školskog objekta postavljeni instrumenti Zavoda za hidrometeorologiju i seizmologiju Crne Gore.

– Poslednjih dana je bilo veoma hladno, ali je to za ovaj naš kraj, koji, zbog stalno ekstremno niskih temperatura, zovu i Sibir, daleko od onih temperatura koje su prošle godine mjerene, kada je minus dostizao do blizu 30 stepeni Celzijusovih ispod nule. Prije neko jutro bilo je minus deset.

Ledi se krv u žilama

Kako je kazao Vojo Zindović, ponori su razlog niskih temperatura na Kosanici, koje i usred ljeta znaju da budu u minusu do pet stepeni. U ovom naselju postoje dva velika ponora, Kosanički ponor, gdje se skuplja velika voda, i Bitinski ponor. Imamo i dva manja ponora i oni mnogo utiču na hladnoću jer idu i do 1.300 metara u dubinu. Pred noć, čim sunce zađe, odmah se stvaraju magle, izmaglice i led, i to je zaista neizdrživo – kazao je Zindović.

Mještanin susjednog sela Bobovo Dimitrije Jelovac potvrđuje da se kad se stigne u Kosanicu krv u žilama zaledi od zime.

– I kod nas je hladno, ali je Kosanica nepodnošljiva. Nije lak njihov život, ali šta da se radi – kaže Jelovac.

Inače, mi se nalazimo na 1.250 metara nadmorske visine i s razlogom nas smatraju najhladnijim mjestom u Crnoj Gori. Kod nas su zabilježene najniže temperature, i do 40 stepeni ispod nule kada padne snijeg. Visoravan je ovo, na otvorenom smo. Najhladnije je u zaseoku Jovići, u našem selu blizu školskog objekta, gdje je samo kuća Ljubana Jovića. Na pravoj je vjetrometini i tu je najhladnije – kaže Petrović.

U Kosanici se život gasi

Ističu da zimu podnose dobro, da su na nju već navikli i da su očvrsli na ovako velikim minusima.

– Bio nam je problem sa školom, u kojoj je bilo hladno i teško se mogla zagrijati kad temperatura padne debelo ispod nule. Taj problem je prije nekoliko godina riješen uvođenjem parnog grijanja, tako da smo i mi nastavnici i đaci odahnuli. Ipak, za razliku od nekih davnih godina, sada je u školi samo 14 đaka – priča Petrović.

Ovdje život nije lak ni ljeti, kada je dosta slane, zbog čega imaju problem da se bave poljoprivredom.

– Privikli se više ovdje ljudi. Kao da smo u Sibiru. Velike hladnoće doprinijele su da je na ovom prostoru sve manje stanovnika. Otjera ova zima ljude odavde. Otišao ko je gdje imao da ode. U Kosanici su tragovi surove klime. Oronuli i napušteni objekti kao svjedočanstva odlaska nekadašnjih žitelja u potrazi za boljim životom – ukazuje Petrović.