Kao najznačajnija nalazišta mermera i tehničko-građevinskog kamena pominju se lokacije Trebačka rijeka, Seoce, Piševska rijeka, Babov potok, Pčelinjak i Žoljevica. Ipak, dosad je značajnija eksploatacija mermera vršena samo sa područja Žoljevice. Međutim, i taj rudokop je zatvoren prije tridesetak godina i do današnjih dana, i pored brojnih pokušaja i obećanja, nije stavljen u ponovnu funkciju. Iz Opštine Andrijevica ističu da dalja eksploatacija mermera zahtijeva detaljna geološka istraživanja, plansku eksploataciju i poštovanje ekoloških standarda. Ukazuju da transparentan proces dodjele koncesija, model javno-privatnog partnerstva i ulaganja u preradu sirovina na lokalnom nivou mogu značajno povećati ekonomsku korist za opštinu, uz istovremeno očuvanje prirodnih vrijednosti. Međutim, kako su naglasili, lokalna uprava nema nikakve nadležnosti u vezi sa rudnim bogatstvima, pa ni kada je u pitanju nalazište mermera u dijelu planine Žoljevica.
– Država je ta koja se bavi ovom problematikom, zato mi sa lokalnog nivoa ponovo upućujemo apel Vladi da pronađe rješenje za ponovno iskorišćavanje rudnog bogatstva na području opštine Andrijevica – naglasili su iz lokalne uprave.
Poznato je da se do prije tri decenije preduzeće "Mermer" dugi niz godina uspješno bavilo eksploatacijom mermera sa lokacije Žoljevica. "Mermer" je poslovao sve dok početkom devedesetih godina prošlog vijeka nije počeo da zapada u dugove, a zbog potraživanja povjerilaca, preduzeće je doživjelo uvođenje stečaja. Potom je investitor iz Beograda, u partnerskom odnosu sa Opštinom Andrijevica, kupio imovinu "Mermera" formirajući preduzeće "Andrimer". Taj pogon je kratko radio, a investitor iz Beograda je otkupio udio koji je Opština Andrijevica imala u njemu. "Andrimer" je više puta ustupan pod zakup, da bi na kraju bio prodat jednoj grčkoj kompaniji, koja nikada nije organizovala neki vid proizvodnje, iako je za tako nešto podigla kredit stavljajući imovinu preduzeća kao hipoteku. Ta imovina je u međuvremenu potpuno devastirana, a istina o sudbini imovine bivše komapanije "Mermer", koja se nalazila izvan Andrijevice, ni danas nije poznata.
Interesovanje za aktiviranje novog rudokopa u Žoljevici iskazivali su i kineski investitori, ali su na kraju rekli da nije pravi moment da investiraju u Crnu Goru. Poslije toga procurila je vijest da je andrijevički mermer privukao pažnju firmi iz Slovačke i da postoji mogućnost da oni otpočnu neki vid proizvodnje. To su potvrđivali i odgovorni iz lokalne uprave, ali ni od toga nije bilo ništa.
Ministarstvo kapitalnih investicija prije četiri godine raspisalo je konkurs za dostavljanje ponuda za dodjelu ugovora o koncesiji za detaljna geološka istraživanja i eksploataciju ukrasnog kamena na lokalitetu Žoljevica. U koncesionom aktu, koji je bio u opticaju, navodi se da se tamo mermerisani krečnjak može okarakterisati kao vrlo dekorativan, te da se može koristiti za proizvodnju ploča za oblaganje horizontalnih i vertikalnih površina objekata u građevinarstvu. Jedini ponuđač na konkursu bila je kompanija Uniprom metali, koja je dobila maksimalan broj bodova za dodjelu koncesija u trajanju od 30 godina. Ugovorom je predviđeno da država od koncesija za 30 godina dobije milion i 170 hiljada eura. Međutim, do realizacije posla nije došlo, jer Vlada za tako nešto nije dala saglasnost.
