To se nije desilo iako se zna da prostor opštine Berane obiluje nalazištima mrkog uglja, opekarske gline, olova i cinka i tehničko-građevinskog kamena i da su nekadašnje fabrike u tom gradu svoju proizvodnju temeljile upravo na tim resursima.
Bivši radnici smatraju da je pogubno što, nakon tranzicionih procesa u Crnoj Gori, kada je došlo do gašenja proizvodnje u brojnim oblastima, država nije pronašla odgovarajući koncept za dalju valorizaciju prirodnih potencijala.
– U Beranama je decenijama uspješno radio Rudnik mrkog uglja, kao i ciglana koja je davala kvalitetne opekarske proizvode. Takođe, radilo se i na valorizaciji drugih nalazišta ruda i minerala, a Fabrika celuloze i papira, kao svojevrsni privredni gignat u ovom kraju, dobrim dijelom je koristila ovdašnji ugalj za odvijanje procesa proizvodnje. Sada su sve te aktivnosti zamrle, bez pravog objašnjenja nadležnih zašto je to tako. Pogubno je što nakon neuspješnih privatizacija privrednih subjekata u našem gradu, koji su radili zahvaljujući rudnom i mineralnom bogatstvu, ništa nije urađeno da se nastavi sa iskorišćavanjem tih resursa – u ime bivših radnika ističe Milisav Barjaktarović.
Zvanični podaci govore da se ukupne rezerve mrkog uglja na području Berana procjenjuju na oko 30 miliona tona, dok se u rejonu planine Sjekirice procijenjena nalazišta rude olova i cinka kreću na oko 16 miliona tona. Zapisano je da se poznati i istraženi lokaliteti opekarskih glina odgovarajućeg kvaliteta za proizvodnju opekarskih proizvoda nalaze u Budimlji, Jasikovcu i Polici, i to površine 30 hektara sa procijenjenim rezervama od preko šest miliona metara kubnih. Evidentirano je da kanjon korita rijeke Bistrice u dužini više od 15 kilometara raspolaže granitnim kamenom sivozelenkasto tamne boje koja se može obrađivati kao mermer, odnosno granit.
No, i pored tih podataka, poznato je da je beranska ciglana još 2006. godine sravnjena sa zemljom, iako je, kao nastariji privredni kolektiv u ovom kraju decenijama uspješno radila. Ciglana je srušena pod izgovorom da će se praviti nova, ali se ispostavilo da se radilo o lažnim obećanjima. Takođe, ni od eksploatacije drugih rudnih bogatstava nema pomena, dok se Rudnik mrkog uglja već četvrtu godinu nalazi u stanju mirovanja, bez obzira što je nekada, uz angažovanje i do 600 rudara, uspješno radio. Najave da će se stvoriti uslovi za ponovnu eksploataciju uglja iz jame Petnjik nijesu se obistinile ni do današnjih dana.
