Radi se o skupocjenim mašinama koje se nalaze 200 metara ispod zemlje, bez ikakvih realnih izgleda da će ikad više biti izvučene i iskorišćene makar za staro gvožđe. Naime, rudnik je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću "Gradeks HBP", sastavljenom od kompanija "Gradeks" iz Kule i "HBP" iz slovačkog grada Providža. Svoj udio u privatizaciji Slovaci su tada prikazali uvezenom opremom za automatsko kopanje rude. Procijenjena vrijednost rudnika, koju su uradili i usvojili skupština akcionara i fondovi, iznosila je tada oko 12,5 miliona maraka. Tenderska komisija Savjeta za privatizaciju donijela je tada odluku o prodaji 73,57 odsto akcija rudnika. Poslije nešto više od godinu Slovaci su preuzeli kompletno upravljanje rudnikom, da bi u novebru 2002. godine potpuno nenajavljeno okončali svoju poslovnu misiju u Beranama. Tada su završili iskopavanje uglja u jednom već pripremljenom polju, uz pretpostavku da su iz Berana za godinu izvukli 100.000 tona uglja. Oni nijesu htjeli da ulažu novac u pripremu novog polja i izmještanje opreme. To je za posljedicu imalo proteste i štrajkove rudara, kao i uvođenje stečaja kada je 180 radnika upućeno na biro rada.
Odlaskom Slovaka i prvom neuspjelom privatizacijom rudnika skupocjene mašine za automatsko kopanje uglja ostale su u jami Petnjik i do današnjih dana zatrpane su zemljom. Stručnjaci tvrde da njihovo eventualno izvlačenje ne bi bilo ekonomski opravdano, iako im je vrijednost, svojevremeno prikazana, tri i po miliona eura. U kasnijem periodu novi vlasnici rudnika nijesu bili zainteresovani za tu opremu, tako da su u kupoprodajni ugovor ugradili stavku u kojoj se kaže da oni ne snose eventualne troškove vađenja opreme za automatsko kopanje rude iz pomenute jame.
S obzirom na to da ove mašine nijesu bile predmet prodaje prilikom narednih privatizacija rudnika, one sada pripadaju državi. Stručnjaci smatraju da su one praktično otpisane i da je njihovo vađenje neisplativo.
– Sigurno da bi vađenje mašina koštalo više nego što one vrijede. Bio bi to izuzetno težak i veliki posao. Trista tona željeza trebalo bi izvući nekoliko kilometara zatrpanim tunelima i iznijeti sa dubine od 200 metara. Osim toga, poznato je da je jama Petnjik već dugo potopljena vodom zbog toga što rudnik nema struju i da to predstavlja otežavajuću okolnost – kazao je za "Dan" jedan od inženjera koji je svojevremeno radio u Rudniku mrkog uglja.
Nakon uvođenja stečaja i upućivanja rudara na biro rada, rudnik je 2007. godine kupila grčka kompanija "Balkan enerdži", vlasnika Viktora Restisa, koja nikad nije uspjela da organizuje ozbiljniji rad u jami Petnjik. Rudnik je od ove kompanije 2014. godine preuzelo preduzeće "Metalfer" iz Sremske Mitrovice. Tada je, uz upošljavnje 150 radnika, u rudniku pokrenuta proizvodnja, da bi prije pet godina ponovo bila prekinuta. Rudnik se i dalje nalazi van funkcije, a poznato je da je zbog višemjesečnog kvara na staroj trafostanici od 11. novembra 2022. godine bez struje, zbog čega su podzemne vode u potpunosti ugrozile jamu Petnjik.
Коментари (0)
Оставите свој коментар