Svečanim simpozijumom sinoć je u organizaciji NVO Prona, uz podršku Japanskog ugla i JICA Alumni Montenegro, obiljelježeno 140 godina prijateljstva Crne Gore i Japana.

Prof. dr Jovan Mirković ispred organizatora događaja istakao je da Japanski ugao i JICA Alumni Montenegro okupljaju poklonike japanske kulture i bivše stipendiste promovišući programe koji zbližavaju dvije zemlje kroz bolje upoznavanje, uzajamno razumijevanje, uvažavanje i saradnju.

„Prvi kontakt između Crne gore i Japana ostvaren je 1882. godine susretom knjaza Nikole i  generala Arisugama Nomia, upravitelja u vrijeme II Japanskog cara Mejdži, velikog reformatora i utemeljitelja modernog Japana“ podsjetio je Mirković.

Od Japana se, kaže on, može učiti kako biti organizovan inovativan i konkurentan. Kako opstati, mijenjati se a ostati svoj.

„Stoga je i za Crnu Goru, da bi opstala u vremenu globalnih izazova i vrtoglavih tehnoloških promjena kada nauka brže nego ikada mijenja svijet oko nas, od presudnog značaja da odabere put razvoja na bazi znanja“.

Mirković je istakao i da raste broj studenata koji želi da uči i razvija se u Japanu čineći na taj način  najbolju sponu između dviju zemalja.

„Raste i broj japanskih kompanija i japanaca u Crnoj Gori a ima i primjera partnerskog odnosa i transfera tehnologija iz Crne Gore u Japan. Razmjena školaraca, mladih istraživača, inžinjera, ljekara, sportista , umjetnika i drugih stvaralaca čini osnov za prenos znanja i partnerstava na zajedničkim projektima uključujući i moguću saradnju na razvoju Crne Gore kao pametne, zelene, održive ekonomije te planetarnog modela u kreiranju ekološke budućnosti“, kazao je Mirković.

Govoreći o istorijatu odnosa Crne Gore i Japana  mr Vukota Vukotić istakao je da period koji se uzima za početak diplomatskih odnosa dvije zemlje, zapravo predstavlja prekretnicu za obije države naročito Japan koji je krenuo u veliku modernizaciju zemlje.

„Nakon 1882 godine, prvi kontakt koji bilježimo je posjeta majora Fukušime, vojnog atešea u Berlinu,  koji je u januaru 1890. godine posjetio Cetinje.  On je boravio u poluzvaničnoj posjeti Crnoj Gori i susreo se tom prilikom sa knjazom Nikolom“.

Vukotić ističe da je postojala slaba diplomatska aktivnost između dvije zemlje ali to ne znači da su Crna Gora i Japan izguili interes jedni za druge. To se, kaže on, vidi i po pisanju Glasa Crnogorca koji je imao puno tekstova o Japanu u kojima se objašnjava kakva je to zemlja i sa kakvom kulturom.

„1905 godine nakon ulaska Rusije u rat sa Japanom i Crna Gora Gora objavljuje rat Japanu. Bilježimo da je dosta dobrovoljaca iz Crne Gore uzelo učešće u tom ratu a najpoznatiji je svakako Leso Saičić koji je izašao kao pobjednik iz dvoboja sa japanskim samurajem“

Vukotić objašnjava da je legenda da Crna Gora nije potpisala mir sa Japanom jer je istoriska činjenica da je taj mir sklopila Rusija za sve svoje saveznike pa i za Crnu Goru.  

Prof. dr Sonja Tomović Šundić govoreći o prevodu Njegoševih djela na Japanski jezik, istakla je da je nešto što može najbolje uspostaviti vezu između naroda jesu kultura, jezik i pjesništvo.

2008. godine Kazui Tanaka zajedno sa Jamasuki Vukilićem koji ima porijeklo iz Crne Gore, odlučio se na prevod Luče mikrokozme i Gorskog vijenca.

„Na svom putu prevođenja naročito je morao voditi računa o specifičnosti jezika na kojem je Gorski vijenac napisan zbog čega je Tanaka odlučio da koristi starojapanski jezik, jezik iz vremena kada je pisan Gorski Vijenac. Njegov ideal je bio, kako je sam zapisao, da prevede Gorski vijenac kao da je napisan na japanskom i da potencijalni čitalac misli da je on otkrivalac jednog takvog spisa japanskog koji se slučajno našao na Cetinju i u Crnoj Gori“, kazala je Tomović.

Ona je istakla da Tanaka dolazi iz jedne srodne i slične kulture u kojoj se tradicija poštuje i jeste osnov modernosti. Iz kulture u kojoj se tradicija ne odbacuje već postaje dimenzija sadašnjosti i on veoma dobro razumije „kod“ na koji je napisan Gorski vijenac, taj zapis naš u vremenu koji je izrazio Njegoš kao njegov najuzvišeniji izdanak.

„On veoma dobro razumije i etički „kod“ i one kategorije koje Njegoš naročito koristi a koje dolaze iz dubine crnogorske duhovnosti oličene u moralnim i etičkim kategorijama i u kategoriji slobode koja ima primarno mjesto u epskim spjevovima Petra II Petrovića Njegoša“, ističe Tomović.

Dr Nina Radulović podsjetila je da je prije 140 godina, u doba vladavine kralja Nikole, i usvajanja čuvenog opšteg imovinskog zakonika za knjaževinu Crnu Goru, koji je djelo profesora Valtazara Bogešića, Crna Gora bila primjer vladavine prava.

„Ako se pitate kakve veze ima crnogorski opšti imovinski zakonik sa procesom pravne reforme u Japanu odgovor postoji. Crnogorski zakonik je u to doba bio tako dobar da su ga čitali i japanski stručnjaci tog doba te iz njega preuzeli ideju da materija porodičnog i nasljednog prava kao pravna materija svojstvena međuljudskim odnosima u osnovnoj ćeliji društva u datom socijalnom odnosu treba da bude regulisana posebno od imovinsko pravnih odnosa koji traže zajednički i pravni imenitelj sa svijetom radi olakšavanja ekonomskog razvoja i trgovinske razmjene“.

Predrag Stevović govoreći o povezanosti dvije zemlje u oblasti sporta naglasio je da ono naročito intezivno u poslednjih trideset godina. On je podsjetio i da je prvu zvaničnu fudbalsku utakmicu nakon obnove nezavisnosti Crna Gora odigrala upravo sa Japanom.

Simpozijum posvećen prijateljstvu Crne Gore i Japana uveličala je i violinistkinja Ana Rašović koja je izvela muzički kolaž japanskih, crnogorskih i klasičnih tema.