<p>Ruina zadružne zgrade u Brezojevicama kod Plava</p>

Ruina zadružne zgrade u Brezojevicama kod Plava / D.J.

Otkupni centri na sjeveru žive samo u sjećanjima

Poznato je da su u doba socijalizma poljoprivredne zadruge bile nosioci razvoja na sjeveru Crne Gore.

Međutim, tokom tranzicionih procesa došlo je do gašenja tih zadruga i zatvaranja njihovih otkupnih centara i seoskih prodavnica. U međuvremenu, i pored brojnih najava, nije došlo do ponovnog formiranja centara za otkup tržnih viškova. Na to ukazuju i devastirani i oronuli zadružni i prodajni objekti u mjesnim centrima opština Berane i Petnjica. Predsjednik Mjesne zajednice Vinicka Novica Lainović potvrđuje da ni i u jednom mjesnom centru na području Berana još uvijek nije izvršena sanacija zadružnih domova građenih u doba socijalizma.

– Ovi krajevi su išli naprijed kad su radile zaduge koje su upošljavale znatan broj ljudi. Te zadruge su bile nosioci sveukupnog razvoja. Međutim, odjednom sve je to predato propadanju, što je neoprostiva greška. Nažalost, o postojanju tih centara i poljoprivrednih zadruga danas jedino svjedoče ostaci polusrušenih i devastiranih objekata – navodi Lainović.

Propast zadruge u Šekularu

O propasti nekadašnjih zadruga svjedoči i zgrada zadružnog doma u Šekularu koja je građena pedesetih godina prošlog vijeka. U tom objektu je bila smještena poljoprivredna zadruga, u kojoj je bilo uposleno od 30 do 70 radnika. Zadruga je imala farmu od 500 grla sitne i oko 70 grla krupne stoke. Imala je i svoje voćnjake, pčelinjake, prodavnicu mješovite robe, veći broj objekata u katunima i za ljetnje i za zimske potrebe. Danas od toga ne postoji ništa, a sniježne padavine prije nekoliko godina potpuno su urušile objekat zadružnog doma.

– Pogubno je što je zadružna imovina u Šekularu doživjela ovakvu sudbinu, ali je još pogubnije što niko svih ovih godina nije pokušao da tu imovinu zaštiti i da u ponovnu funkciju stavi njene kapacitete. To je potvrda da je država prosto digla ruke od Šekulara, pa i od čitavog sjevera – kazao je mještanin Vesko Davidović.

Oživljavanje preduzeća i i nekadašnjih zadruga ostalo je mrtvo slovo na papiru iako u strateškim dokumentima posebno mjesto zauzimaju poglavlja koja se tiču razvoja poljoprivrede, proizvodnje zdrave hrane i otkupa ljekovitog bilja i šumskih plodova. O tome svjedoče i dešavanja u Agroindustrijskom kompleksu "Agropolimlje" iz Berana, koji je nastao kao dio nekadašnje kompanije podgoričkog "Agrokombinata 13. jul". Upošljavajući preko 800 radnika, "Agropolimlje" je u svom sastavu, između ostalog, imalo pekaru, mljekaru, klanicu, voćnjak od 47 hektara, brojne trgovinske i uslužne objekte u gradu i na seoskom području, kao i preko sto hektara šume i zemljište na kom se obavljala poljoprivredna proizvodnja. Odlukom Skupštine akcionara DD "Agropolimlja" Berane od 24.6.1998. godine, to društvo je podijeljeno na 10 novih pravnih subjekata, akcionarskih društava, čime je i došlo do gašenja centara i prodavnica koje su se nalazile u njegovom sastavu. Bivši radnici, kao manjinski akcionari, tvrde da brojni dokazi ukazuju da se nakon navedenih transakcija pristupilo nezakonitim radnjama u preduzeću, te da su privilegovani pojedinci posljednjih godina vrijednu nepokretnu imovinu, vlasništvo akcionara, bivših radnika DD "Agropolimlja" Berane, na svoju ruku prodavali raznim kupcima.

Sličnu sudbinu doživjela je i poljoprivredna zadruga "Aljo Hot" iz Gusinja, koja je upošljavala i do sto radnika i koja je svoje poslovne objekte imala i u Podgorici, i koja je poslije višegodišnjeg uspješnog poslovanja prestala sa radom. Isto se desilo i sa Zemljoradničkom zadrugom iz Plava koja je svojevremeno, pored svog zemljišta i poslovnih objekata, prodavnica i mesara, imala i po 1.000 ovaca i 500 govedi. Imala je svoj otkupni mljekarski lanac, poljoprivredne mašine i štošta drugo. Sva ta imovina je zapuštena i u fazi propadanja, a 2006. godine zapaljena je i uništena cijela arhiva koja je svjedočila o uspješnom poslovanju plavske zadruge koja je bila nosilac razvoja u ovom kraju. Pomena nema ni od Poljoprivredne zadruge u Murinu koja je vršila otkup tržnih viškova i šumskih plodova. Nema ni Poljoprivredne zadruge u Andrijevici, kao ni zadruge u selu Konjuhe, a objekti bivših otkupnih centara u većini andrijevičkih sela sravnjeni su sa zemljom.