Mještani tvrde da je od izgradnje hidroelektrane 1960. godine trajno promijenjen režim rijeke Zete. Protok, koji je nekada bio 17 kubika u sekundi, porastao je na više od 80. Posljedica je kontinuirano plavljenje Bjelopavlićke ravnice, na teritoriji dviju opština – Nikšić i Danilovgrad – ali, kako kažu, bez ičije stvarne nadležnosti.
Jedan od prvih koji je tražio pravdu na sudu je mještanin Kujave. Tužbu protiv države Crne Gore, Opštine Danilovgrad i Elektroprivrede CG podnio je 16. januara 2015. godine.
– Moje parcele svake godine plave. Nikada nijesu preduzete mjere zaštite. Država ubira korist od rijeke, a mi trpimo štetu. Ćute institucije, ćute sudovi, ćuti javnost – kaže on.
Postupci pred Osnovnim sudom u Nikšiću i Danilovgradu ni nakon jedanaest godina nisu dobili epilog. Ključna tačka spora – uzrok plavljenja – i dalje nije konačno utvrđena.
Advokat Milan Vojinović, punomoćnik tužilaca, navodi da država nije primjenjivala ni sopstvene zakone, ni evropske direktive.
– Zakon o vodama propisuje strategiju upravljanja vodama, planove rječnih slivova, izgradnju nasipa, retenzija, kanala i drugih objekata za zaštitu od poplava, kao i izradu mapa rizika. Ništa od toga nije sprovedeno. Opšti plan zaštite od štetnog dejstva voda za period 2010–2016. ostao je mrtvo slovo na papiru – kaže Vojinović.
Podsjeća da brana Lugovi, koja je projektovana kao zaštita od poplava, nikada nije izgrađena. Postupci se odugovlače, institucije odbijaju vještačenja, a Građevinski fakultet u Beogradu angažovan je tek uz finansijsku ponudu EPCG.
– Postavlja se pitanje jednakosti stranaka u postupku i pravičnosti suđenja. Troškovi su enormno uvećani, građani godinama čekaju na sudsku odluku – ističe advokat.
On tvrdi da su povrijeđena ustavna prava i prava zagarantovana Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, a obaviješteni su i predsjednik Vlade, Sudski savjet i Zaštitnik ljudskih prava – ali rezultata nema.
Evropska unija je još 2000. usvojila Okvirnu direktivu o vodama, a 2007. Direktivu o upravljanju rizicima od poplava. Crna Gora ih je uključila u zakonodavstvo, ali bez stvarne primjene na terenu.
– Za mještane Pješivaca i Bjelopavlića pitanje više nije samo ko je odgovoran za poplave, već da li uopšte postoji institucija spremna da tu odgovornost utvrdi – kaže Vojinović.
