Fabrika peškira u mjestu Bor samo je još jedna u nizu potvrda da su najave da će se na području Bihora, ulaganjem stranog kapitala, otvoriti proizvodne linije, ostale mrtvo slovo na papiru. Tu fabriku su 2017. godine, uz tvrdnje da su uložili sopstvena sredstva, otvorili tadašnji i sadašnji predsjednik SO Petnjica Mehmed Meša Adrović i turski biznismen Ismail Arslani. Međutim, umjesto najava da će fabrika zadovoljiti kompletno crnogorsko tržište kada su peškiri u pitanju, ona se danas nalazi kao dio stečajne mase beranskog preduzeća za prevoz putnika "Simon vojaž". Naime, utvrđeno je da je svojevremeno Mehmed Adrović, kao vlasnik "Simon vojaža", baveći se, pored politike, i privatnim biznisom, sredstva te kompanije dobijena od Investicio-razvojnog fonda usmjeravao za izgradnju pogona za proizvodnju peškira na Boru. Tako je imovina fabrike na Boru nekoliko puta oglašavana na prodaju u sklopu imovine "Simon vojaža", koji se skoro tri godine nalazi u stečaju. Poznato je da je fabrika peškira radila samo kratko i to smanjenim kapacitetom, bez obzira na to što je predstavljana kao privredni bum u Bihoru. Takođe, poznato je da još uvijek nije niko odgovarao zbog promašene investicije u petnjičkom selu Bor, iako postoje tvrdnje da je u ovom slučaju došlo do zloupotrebe državnih sredstva.

Fabrički pogon u selu Bor

-D.J.

Prilikom otvaranja fabrike rečeno je da pogon u Boru ima perspektivu i da neće imati nikakvih problema s plasmanom proizvoda.

– Ovo je nova razvojna stranica u životu Bihora. Ovdje će raditi veliki broj mještana. Kako budemo osvajali nova tržišta, tako ćemo povećavati obim proizvodnje, što zahtijeva i nova zapošljavanja. To nam garantuje i ozbiljni investitor iz Turske koji je zajedno sa nama ušao u ovaj posao. Ubijeđeni smo da će peškiri "Euro Bora" ubrzo postati brend i da nećemo imati problema s plasmanom – poručivao je Adrović prilikom otvaranja fabrike, dodajući da će iz proizvodnih pogona na Boru izlaziti i drugi proizvodi tekstilne konfekcije koji se koriste u ugostiteljstvu, od stolnjaka do hotelske posteljine i krpa za suđe.

Adrović je nakon toga tvrdio, što i danas ponavlja, da je proizvodnja stala zbog slabe prodaje proizvedenih artikala.

– Problem je što smo imali određene zalihe proizvoda koje nijesmo uspijevali da prodamo. Takođe, kasnija pojava korona virusa je negativno uticala na privredni ambijent u čitavom svijetu, što je sve zajedno sputavalo fabriku da proradi punim kapacitetom – ponovio je Adrović.

Sa druge strane, bivši zaposleni podsjećaju da je u startu u pogonu bio angažovan 21 radnik, ali da niko od njih nije zasnovao radni odnos na legalan način.

– U samom startu smo vidjeli da se ovdje radi o nekoj velikoj prevari. Primali smo po sto eura svega nekoliko mjeseci i to bez uplate doprinosa. Rad je, i to, na kratko vrijeme, bio organizovan na divlje, bez nekog valjanog plana. Sve se to dešavalo iako smo čuli da su uložena velika sredstva za otvaranje ovog nevelikog pogona, koji je kasnije prepušten propadanju. Jednostavno svi smo se na kraju uvjerili da je po srijedi bila velika prevara – navode bivši radnici.

.