U liturgijskom sabranju molitveno je učestvovao vjerni narod nakon čega je praznična litija ophodila hram. Osveštan je i prelomljen slavski kolač i blagosiljano je žito. Vladika je sa sveštenstvom osveštao krstove za crkvu i zvonik.
Praznik Svetog proroka Ilije – Ilindan i hramovnu slavu hrama na samom vrhu divne planine Bjelasice, koji je metoh Manastira Majstorovina, arhipastirskom besjedom čestitao je mitropolit Metodije.
– Ovdje su se odvajakada naši stari okupljali, izdizali ljeti to mala što su imali, bogatstva ovdje dogonili i po pola godine ili malo manje ovdje provodili, bivajući bliže Bogu. Sav taj uspon koji smo, evo, i mi danas prešli dolje od podnožja, od rijeke Bistrice i Lima, pa do vrha ove planine koji su i oni svake godine, prolazili, izdižući sa svojom stokom i čeljadima na ovu planinu, to je slika hoda i uspinjanja duhovnog otkad se rodimo, pa do groba dok nas ne primi, idenju onim putem koji su isti ti naši preci utabali, sa istim onim sistemom vrijednosti i načinom života, a ponajprije duha koji su nosili a koji su nam prenijeli. Sa istim takvim mi treba danas da idemo i da hodimo, praveći svaki korak ovdje dok smo živi u ovom privremenom, ovozemaljskom životu – poručio je mitropolit budimljansko-nikšićki.
Naglasio je da Bog koji je sve ovo ovako divno stvorio, ovu ljepotu koju više i bolje vidimo kad se popnemo na ovu planinu, ovaj zemaljski šar, dalje nam doseže pogled, otvara nam se bolje duša, postajemo pred veličanstvom ove planine nekako krotkiji, smireniji, gledajući ovo prostranstvo, ovdje je nebo veće, nema ništa da nam ga zakloni.
– Sve je nebo, samo ovo malo zemlje ovdje na ovom vrhu što je pod našim nogama i onda se i um uspinje ka Bogu. A kad vidimo ovakvu ljepotu, koju je Bog stvorio, onda znamo i sjetimo se onoga što smo učili i čuli i čitajući u Svetom pismu da je On ovo stvorio sve iz ljubavi svoje prema tvorevini svojoj. I sve je stvarao ne da bi to imalo neki svoj zaseban život, odvojen od njega, nego da bi to sve s Njim u zajednici, u ljubavi bilo sa Svetom Trojicom Bogom ljubavi. Neka bi molitve Svetog Ilije, koga je u kolijevci dok je ležao njegov otac, gledajući kako ga anđeli u oganj povijaju, a plamenom hrane, nagovještavajući njegovu plamenu vjeru, molitvu i karakter i nagovještavajući šta će on da bude, neka molitve tog velikog proroka gdje nijedne planine u našoj zemlji, među našem narodu, ni glavice, ni brda nema a da nije hram tu postrojen njemu posvećen, da nas utvrdi na ovom putu da i mi budemo plamene vjere kao što su preci naši bili vitezovi duha i da opstanemo i održimo se u ovom smutnom vremenu i svijetu koji se malo bolje sa ove visine, kad pogledamo u tu dolinu dolje, vidi – kazao je, između ostalog mitropolit Metodije.
