Američka administracija predstavila je Ukrajini nacrt mirovnog sporazuma od 28 tačaka, dokument koji je u Kijevu dočekan sa dubokom rezervom, a u nizu evropskih zemalja sa otvorenim negodovanjem. U pitanju je okvir koji bi, prema procjenama ukrajinskih i evropskih pregovarača, daleko više pogodovao Moskvi nego napadnutoj državi.
Dok se američki i ukrajinski zvaničnici u Ženevi bore da „poprave" najspornije djelove teksta, a evropski partneri pripremaju sopstveni kontrapredlog, ostaje otvoreno pitanje: šta bi Ukrajina uopšte mogla da prihvati, a da ne ugrozi sopstveni opstanak?
Najspornija tačka: Da li bi Ukrajina odustala od Donjecka?
U središtu kontroverzi nalazi se predlog da se ukrajinske snage povuku iz djelova Donjecke oblasti koje i dalje drže pod kontrolom. To je tačka kojom bi, kako ocjenjuju analitičari, Kremlj diplomatskim putem dobio ono što Vladimir Putin nije uspio da zauzme od 2014. do danas.
U pitanju je tzv. „pojas tvrđava" – Slovjansk, Kramatorsk, Družkivka i Kostjantinivka – linija koja je gotovo deceniju predstavljala stub ukrajinske odbrane. Predaja ovog regiona značila bi masovno raseljavanje preostalih ukrajinskih civila, rušenje ključne odbrane centralne Ukrajine i otvaranje puta Rusiji prema Dnjepru i Zaporožju.
Prema američkom nacrtu, napuštene teritorije postale bi „neutralna demilitarizovana tampon-zona", ali bez mehanizama koji bi spriječili Rusiju da je jednog dana ponovo probije.
Zelenski je ranije prihvatao ideju da se okupirane teritorije jednog dana vrate isključivo diplomatskim putem, ali je uvijek odbijao i formalno i neformalno priznanje ruske kontrole. Zbog toga formulacija iz američkog teksta – „de facto ruske" – izaziva posebnu zabrinutost u Kijevu. Kako upozorava profesor Mark Veler iz Kembridža, ovakav izraz ide znatno dalje u susret Moskvi nego „pod de facto ruskom kontrolom", piše Nova.rs.
Bezbjednosne garancije – prazna obećanja ili realna zaštita?
Drugi veliki problem je odsustvo čvrstih bezbjednosnih garancija. Plan navodi da će Ukrajina dobiti „pouzdane garancije", ali ih istovremeno ograničava: zabrana članstva u NATO kroz izmjenu samog osnivačkog ugovora Alijanse, obaveza Ukrajine da izmijeni svoj ustav i izbaci težnju ka NATO-u, zabrana raspoređivanja stranih trupa na teritoriji Ukrajine i ukidanje ideje evropske misije obuke i odvraćanja u Ukrajini.
U Kijevu ovo podsjeća na Budimpeštanski memorandum iz 1994., koji se pokazao kao mrtvo slovo na papiru kada je Rusija 2014. prvi put napala Ukrajinu.
Zelenski insistira da u svakoj verziji mirovnog plana mora postojati „član 5 na papiru" – mehanizam koji bi automatski aktivirao vojni odgovor Zapada u slučaju nove ruske agresije. Bez toga, tvrde u Kijevu, svaka pauza u ratu bila bi samo predah za Kremlj.
Evropski partneri sve više prihvataju ovaj stav. Švedska poručuje da nikada neće priznati rusku aneksiju Krima i Donbasa. EU priprema svoj kontraplan u kojem Ukrajina zadržava pravo da uđe u NATO i da na svojoj teritoriji primi strane snage.
Sudbina zamrznute ruske imovine pod znakom pitanja
U Briselu je posebno negativno odjeknula američka ideja da se odustane od evropskog plana o korišćenju zamrznute ruske imovine za finansiranje Ukrajine. EU već mjesecima priprema mehanizam za podizanje zajma od 140 milijardi eura na osnovu ruskih sredstava blokiranih u evropskim bankama.
Američki nacrt, međutim, predviđa da SAD preuzmu 100 milijardi dolara za svoj bilateralni fond sa Ukrajinom, da EU doda još 100 milijardi, a da ostatak ode u američko-ruski investicioni fond.
Njemački kancelar Fridrih Merc, koji je ideju evropskog „reparacionog zajma" lično promovisao, navodno je bio „krajnje nezadovoljan" ovakvim predlogom.
Aktivisti i pravnici upozoravaju da bi generalna amnestija predviđena američkim planom u potpunosti obesmislila pravni osnov EU da koristi zamrznuta ruska sredstva. „Ako se Rusiji oprosti agresija, reparacije postaju pravno nemoguće", upozorava Julija Ziskina iz organizacije Razom.
Generalna amnestija – neprihvatljiva za Ukrajinu
Jedna od najtežih tačaka za ukrajinsku javnost jeste predlog o opštoj amnestiji za sve aktere rata. To bi, u praksi, značilo: ukidanje svih zahtjeva za ratne zločine, obustavu svih tužbi protiv Rusije i ruskih oficira, prekid pravnog procesa za kidnapovanu ukrajinsku djecu, deportacije i masovna pogubljenja.
Nobelovka Oleksandra Matvijčuk nazvala je ovu ideju „najvećim razočaranjem" i „opasnim presedanom bez ikakvih posledica za agresora".
Smanjenje ukrajinske vojske – priprema za novi rat?
Američki nacrt predviđa ograničavanje ukrajinske vojske na 600.000 ljudi. To bi značilo smanjenje postojećih snaga za oko trećinu. Iako bi dio umornih vojnika dobio mogućnost demobilizacije, predlog izaziva oštre reakcije:
EU smatra snažnu ukrajinsku vojsku ključnom za bezbjednost kontinenta, plan ne postavlja nikakvo ograničenje za rusku armiju, ukrajinski vojni komentatori upozoravaju da bi ovo oslabilo odbrambeni potencijal pred eventualnu novu invaziju.
„Ovo je direktna priprema za novi napad", poručio je ukrajinski oficir i komunikacijski stručnjak Oleksandr Solonko.
Evropske reakcije: podijeljeni, ali sve glasniji
Evropske prijestonice različito gledaju na američki plan. Mađarska ga naziva „velikom šansom" i optužuje zapadne lidere da ga sabotiraju. Švedska poručuje da su ukrajinske granice nepromjenljive. Njemačka insistira da se nijedan plan ne može prihvatiti bez punog evropskog učešća.
Brisel upozorava da se pitanja sankcija i zamrznute imovine ne mogu rješavati bez EU.
Evropski savjet i Evropska komisija ocjenjuju da je ostvaren „dobar napredak", ali da ključna pitanja – teritorijalni integritet i garancije bezbjednosti – ostaju otvorena.
Kijev definisao svoje „crvene linije"
Predsjednik Volodimir Zelenski ponovio je na samitu Krimske platforme šta Ukrajina neće prihvatiti ni u jednoj verziji sporazuma:
Nema priznanja okupiranih teritorija – ni formalnog ni neformalnog. Nema ograničavanja ukrajinske vojske. NATO i EU ostaju strateški cilj. Oslobađanje svih ratnih zarobljenika. Povratak otete ukrajinske djece. Rusija mora platiti ratnu štetu – uključujući zamrznutu imovinu.
Američki signali i poruke iz Moskve
Predsednik Donald Tramp kratko je reagovao na vesti iz Ženeve: „Možda se dešava nešto dobro", napisao je na Truth Social, uz poruku da „ne treba verovati dok se ne vidi".
Kremlj, pak, ćuti. Portparol Dmitrij Peskov izjavio je da Moskva „nije dobila nikakve zvanične informacije", ali da „pažljivo prati dešavanja". Nema najava direktnih američko-ruskih razgovora, iako Vašington želi poseban sastanak.
