Kada su prije dva mjeseca talibani zaposjeli Kabul, glavni grad Avganistana, mnogi stanovnici ove države pohrlili su na aerodrom kako bi brže bolje napustili zemlju i spasili živu glavu.

Talibani su tada pokušali umirujućom retorikom da ih zadrže u domovini. Govorili su da ova vladavina neće ličiti na onu iz perioda od 1996. do 2001. godine, te da će stanovništvo nastaviti da živi kao što je živjelo do tada.

Međutim, ubrzo je postalo jasno da su riječi bile ništa drugo do obmana, jer se od tada pa do danas nijedno od obećanja nije sprovelo u djelo.

U dvadeset godina slobode, Avganistanci su snažno iskoračili ka modernom svijetu. Sav trud ispostaviće se, bio je uzaludan, jer su ih talibani “jednim udarcem” vratili dvije decenije unazad.

- FOTO: CNN

Talibani su obećavali na početku da to neće biti tako. Protivničke vojnike nisu ubijali, obećali su amnestiju za sve, uvjeravali sve da će sve djevojčice nastaviti sa školovanjem, ali realnost sada izgleda sasvim drugačije.

Žene u lošem položaju

Iako ponovo smiju da odlaze u školu i na posao, položaj žena u Avganistanu se nije znatno poboljšao.

Privremenu talibansku vladu činili su ljudi bliski terorizmu. Zatim, u vladi koja formirana 7. septembra je nije bilo mjesta za žene, a uklonjene su i sa svih javnih funkcija. Ministarstvo za prava žene preinačeno je u Ministarstvo za zaštitu vrlina.

Foto: HOSHANG HASHIMI/AFP

Žene na to nisu željele da pristanu, izašle su na ulice i digle glas. Vrlo brzo su protesti ugušeni i zabranjeni. Ženama je nakon protesta zabranjeno i bavljenje sportom.

Od njihovih nada da će moći da nastave normalan život, nije ostalo ništa sem povremenih “ohrabrujućih” izjava, poput one koju je dao portparol talibana Zabihulah Mudzahid.

- Još nismo odlučili o ženskim poslovima ili pravima, ali o tome razgovaramo - rekao je on.

Talibani su umjesto obećane sigurnosti za sve donijeli strah i nesigurnost, jer talibani ne prezaju ni od smrtne presude.

Bivšu policajku Banu Negar tukli su do smrti pred njenom djecom, koja je u tom trenutku bila trudna. Iako talibani negiraju da se to dogodilo, tri anonimna svjedoka potvrdila su navedenu informaciju Bi Bi Si-ju. 

Ubistva

Baš kao i za vrijeme prve vladavine, počela su javna vješanja. Nakon što su četiri otmičara ubijena u Heratu, njihova tela su obješena o dizalice kao primjer drugima. Tijela drugih otmičara bačena su na trg u Mazar i Šarifu.

Talibani su rekli kako su ubijeni bili lopovi, te da su ove “kazne” opravdane, jer su sprovođene u cilju očuvanja društvenog mira.

Ali, ono što situaciju u Avganistanu čini dodatno uznemirujućum jeste to što ne ubijaju samo talibani, već i njihovi protivnici.

Teroristička organizacija ISIS-K, izvela je bombaške napade na aerodromu u Kabulu. Njihov cilj bio je da pokažu kako talibani ne mogu da obezbijede sigurnost i da su „blagi“ prema manjinama, misleći na šiite. Kako bi ispravili tu “nepravdu” izveli su još jedan napad u šitskoj dzamiji u Kundužu.

Otmice i maltretiranje novinara

Što se fizičkog ograničenja slobode tiče najugroženiji su novinari, zatim oni koji su sarađivali sa prošlom vladom ili međunarodnim organizacijama.

Tako smo nekoliko puta imali priliku da gledamo kako talibani upadaju u TV emisije koje se emituju uživo i tako praktično preotimaju program.

Medije su ovoga puta odlučili da iskoriste i u svrhu demonstracije nadmoći, te se rado fotografišu kako se baškare u vilama iz kojih su bivši avganistanski vojni zavničnici pobjegli glavom bez obzira.

Takođe, na drušvenim mrežama, pojavili su se snimci na kojima se vidi kako Talibani gepekuju ljude nasred ulice.