
Crnogorska publika dobila je ove godine na Festivalu savremene klavirske muzike "Forte piano" priliku i da neposredno upozna mladu kompozitorku i pijanistkinju iz Sjeverne Makedonije Anu Pandevsku, koja se nakon Podgorice odmah zaputila za Štutgart (Njemačka). Prošle godine, ali i ove, Pandevska se predstavila djelima pisanim za djecu, u kojima je očit njen pedagoški nerv, a bez kojeg ni nema kvalitetne i uspješne edukativne literature za male klaviriste. No, ovom prilikom, uz pomoć pijanistkinje Dunje Ivanove, našoj publici predstavila je i djela iz njenog opusa pisana za odrasle slušaoce. Slično kao i za odrasle, ipak malo "oštrije", muzika koja ne zahtijeva samo pažnju slušalaca, već i kroz zvučne slike upućuje neposredne poruke, pa čak i ono od čega mnogi umjetnici bježe, otvoreno iskazivanje stava. A, evo kako je i sažela utiske tokom boravka u Podgorici i objasnila zašto smatra bitnim komponovanje za djecu.
– Prošle godine, u okviru festivala, pijanistkinja Marija Mitrović iz Crne Gore izvela je jednu moju kompoziciju, "Dunja i Darin", i veoma sam joj zahvalna, jer me je svuda promovisala.
Između ostalog, pišem muziku za djecu i zbog potrebe za novom muzičkom literaturom u nižim muzičkim školama. Moj ciklus je do sada bio veoma dobro prihvaćen u cijeloj bivšoj Jugoslaviji, iako još nisam dobila nijednu ponudu za izdavanje partitura od bilo koje izdavačke kuće, što je na žalost, pa djeca sviraju iz mojih radnih materijala - nota - kaže Ana Pandevska.
• U svojim kompozicijama pored klasičnih instrumenata koristite se i elektronikom, kao i nekim drugim izvorima zvuka (sintetičkim i prirodnim), kao i slikom. Pritom, kompozicije često nose nazive muzičkih oblika ustaljenih kroz istoriju muzike. Zašto Vam je potreban takav "pristup"?
– Moje kompozicije su uglavnom programske, tako da naslovi nisu tako "klasični". Na primjer, jedan dio Svite za Skoplje zove se "Pacov iz Debar Ma`ala", pa se trudim da budem kreativna i sa naslovima. Inače, da, pišem elektroakustičnu muziku, jer kombinacija strogih klasičnih normi i modernih tehnologija za mene predstavlja izazov.
• Zanimljivo je i da kroz muziku reagujete na aktuelna društvena dešavanja. Na kakav odjek je to naišlo u Vašoj okolini, da li uspijevate da ta djela i prezentujete javnosti kojoj su i namijenjena?
– Muzika pruža mogućnosti za kreativno izražavanje i radni proces nas može odvesti na različite strane. Mašta je beskonačna i umjetnik može, ako želi, da se direktno preko svoje umjetnosti sudari sa realnošću društvenog života ili, s druge strane, kroz umjetnost pobjegne od surovosti života. Sve zavisi od toga gdje će naći inspiraciju i koja će biti tema na kojoj će trenutno raditi. Da, imam nekoliko kompozicija koje se sukobljavaju i odražavaju društvene situacije. Do sada su dobro primljene, evo zadnja kompozicija koju sam napisala pod nazivom Elektroakustična mantra "From ex YU to EU", a odnosi se na sudbinu Makedonije nakon raspada Jugoslavije. Tridesetogodišnja mantra u kojoj smo zaglibili i posebno spor oko imena, na dosadašnjim probama u Njemačkoj kompozicija ide dobro i Njemci su oduševljeni idejom.
• Možemo li reći da je istraživanje zvučne slike ono što Vas najviše interesuje prilikom komponovanja? Da li ste više skloni istraživanju granica, ljudskih, zvučnih uopšte, instrumentalnih...?
– Kompozitorski zanat koji sam stekla tokom školovanja služi mi kao oruđe u odabiru postupaka, ali ne i kao strogi vodič. Ono što je moj glavni vodič je da ono što trenutno stvaram zadovoljava moje estetske ukuse, a ne akademske. Pišem muziku koju bih i sama ja voljela da slušam, ne rukovodeći se svjetskim tokovima savremene ozbiljne muzike, pa često dozvoljavam sebi da izađem iz okvira akademizma i svjesno da pustim uticaje džez muzike, ambijentalne, tradicionalne muzike i strujanja minimalizma da se prepliću sa strogim normama klasične škole. Na kraju dobijam estetski eklektičnu muziku, koja je dio mog intenzivnog slušanja raznih muzičkih pravaca koji mi se dopadaju, simbioza raznih stilova i muzičkih žanrova. U stvari, ako ja nemam želju da povremeno slušam sopstvenu muziku na kojoj sam radila godinama, zašto bi neko drugi to želio? Tako da već neko vrijeme odgovor na ovo pitanje je i moja vodilja.
Ž.JANjUŠEVIĆ