
Satiričar, aforističar, sakupljač narodnih umotvorina, dugogodišnji saradnik Dnevnih novina "Dan", Jovan Eraković tik pred kraj prošle godine objavio je šestu knjigu. Jednostavno je naslovio "Anegdote i aforizmi", a objavljena je u okrilju Instituta za srpsku kulturu u Nikšiću. Kao i u dosadašnjim ostvarenjima, Eraković se vjerno i istrajno u zapisanim anegdotama bavi svojim Banjanima, a objavljujući knjige u kojima su oni u fokusu, ovjekovječuje ne samo njihovo ime, već i njihovu domišljatost, mudrost i humor. To je ujedno i prvi dio ove knjige, dok je u drugom dijelu objavio preko 1.000 svojih aforizama, kritika na različite društvene pojave i politička dešavanja.
– Stari Banjani su neiscrpno vrelo mudrih zaključaka obdarenih ljudi, i smatram da je grehota da se to ne zabilježi. Aforizme pišem zato što mladi ne liče starima, pa ih treba malo kroz sredinu provući - kaže Eraković.
On dodaje da su nekadašnji žitelji Banjana bili temeljiti, mudri ljudi, od kojih je čuo mnogo pametnih riječi i lijepih savjeta. Odnosno, od starih Banjana imalo se što i naučiti.
Eraković dodaje da je još kao dijete, čobanče, znao da se pridruži starijima, i da sluša što oni pričaju. Docnije, zapamćeno je zapisivao, kao što je zapisivao i svoje razgovore sa starim pametarima. Neke od tih anegdota prenosi i u ovoj knjizi.
– Banjani su uvijek znali da se našale, ali na primjeren način, pa čak i kad je u pitanju smrtni slučaj. Recimo, ima anegdota: "Umre starac, koji se mnogo za života namučio. Krene čovjek na saučešće, sretne komšiju i kaže mu kud je krenuo. `A, nije bogami umro, no se rodio`, na to će ovaj. `E, ako je tako, ja se moram vratiti, ne mogu praznih ruka na povojnicu`, odgovori ovaj prvi" - ispričao je Eraković.
Mnoge od anegdota posvećene su prosvjetnim radnicima i školstvu. I sam se, uz novinarstvo, posredno bavio prosvjetnim radom, a zahvalnost za uspješnost, kaže Eraković, duguje svom profesoru Radulu Sekuliću, koji mu je otkrio metod uspješnog podučavanja. To je, dodaje, najljepši poziv.
Činjenicu da je i ovaj put objavio preko hiljadu aforizama, Eraković smatra jedinim ispravnim načinom. Nije pobornik, dodaje, da se na jednoj strani objavi jedan aforizam, i da se onda kaže - "evo knjige". Po njemu, ispravno je izdavaču ponuditi što više, pa da on sačini izbor. Dodaje i da ne bi otvarao usta, ako bi mu se zabranilo da govori ili piše o politici, što je jedna od nosećih tema njegovih aforizama. Smatra da svako ima pravo na svoje mišljenje, ali da to mora saopštiti na korektan način, ne ružeći drugog.
– Zanimljivo je da je kad je čuo moj aforizam - "Prljava usta ne treba ispirati, nego zatvarati", počivši Veljko Rajković, nekadašnji predsjednik Udruženja aforističara, uvrstio u antologiju. Tako sam postao antologijski pisac prije no što mi je objavljena ijedna knjiga - ispričao nam je Eraković i jednu anegdotu vezanu za njega.
Ž.JANjUŠEVIĆ