Bajramspahić

Bajramspahić za "Dan": Publika najveća inspiracija

Jusuf Bajramspahić kaže da je glumac uvijek učenik, neprestano se razvija kroz pozorišne predstave koje oblikuju njegovu ličnost. On je pozivao publiku da posjete Bjelopoljsko pozorište i uživaju u njihovim predstavama ističući da će glumiti, dok bude mogao da stoji na sceni

Bjelopoljski glumac Jusuf Bajramspahić, četiri i po decenije je posvećen dramskoj umjetnosti, zbog čega je nedavno i dobio opštinsku nagradu „Javno priznanje“ povodom Dana opštine Bijelo Polje - 3. januara. Kaže da je srećan jer ga grad nagrađuje za sve ono što mu je dao gradeći bogatu pozorišnu karijeru. Bajramspahić je dobitnik brojnih festivalskih nagrada, od Festivala dramskih amatera Crne Gore do „Festivala festivala“ u Trebinju. „Daske koje život znače‘‘ su tradicija u njegovoj porodici. Jusuf je pronašao svoju strast prema glumi dok je bio student Ekonomskog fakulteta u Zagrebu 1972. godine, naslijedivši talenat od bližnjih. Da je tako dokaz je i njegov sin već uspješan glumac Omar Bajramspahić.

- Ili znaš ili ne znaš da glumiš, a neznanje na pozornici boli. Glumci dobiju podočnjake, bole ih ruke, boli ih glava. Ako zna šta radi, postaje ljepši i duhovniji. Blagota Eraković mi je rekao da mogu da se bavim pozorištem i danas sam tu - ispričao je Bajramspahić u razgovoru za „Dan“.

Naš sagovornik je u penziji, ali je dalje aktivan na sceni i odaziva se svakom pozivu da bude dio postave novih komada u Bjelopoljskom pozorištu, za koje smatra da je odavno preraslo status amaterskog.

- Najveća nagrada mi je uvijek bila reakcija publike. Ona mi je najveća inspiracija. Ona mi je davala snagu i tjerala na još bolji i predani rad. I nikad ih nijesam iznevjerio. Ipak, bjelopoljska publika je najbolja, ona dobro zna šta je pozorište, šta i ko vrijedi. Bjelopoljska publika cijeni pozorište kao život - kaže naš sagovornik i dodajeda su aplauzi i zvižduci autentični odraz stvarnosti na sceni.

„Kategorički zahtjev“ posebno draga predstava

Za Bajramspahića je posebno važna predstava „Kategorički zahtjev“ Borislava Pekića. U, kako kaže, posebno dragom pozorišnom komadu tumačio je lik gluvonijeme osobe. Za ovu ulogu je dobio nagradu za najboljeg glumca na Festivalu dramskih amatera Crne Gore 1988. godine. Drago mu je i priznanje koje mu je donio Eduard u predstavi „Jedan dan s familijom Kiš“ Dragana Koprivice. Njegovo tumačenje ovog lika visoko su vrednovali i žiri i publika na „Festivalu festivala“ u Trebinju 2010. godine.

- Bez publike nema ni pozorišta - decidan je Bajramspahić. Kaže, posebno je zadovoljstvo kada osjeti da vlada publikom, da vlada sobom i materijom.

- Kada predstava krene, osjetim ugodno olakšanje, a ako ne, čekam kraj da pobjegnem sa scene - iskren je Bajramspahić.

Važnost podrške publike i institucija za opstanak bjelopoljskog pozorišta je presudna, ističe sagovornik, uz napomenu da imaju podršku Centra za kulturu, Skupštine opštine Bijelo Polje i ljubitelja pozorišta.

Doajen bjelopoljskog glumišta ističe da je glumac uvijek učenik, neprestano se razvija kroz pozorišne predstave koje oblikuju njegovu ličnost. On je pozivao publiku da posjete Bjelopoljsko pozorište i uživaju u njihovim predstavama ističući da će igrati u predstavama dok bude mogao da stoji na sceni.