Povodom 110 godina od slavne Mojkovačke bitke i 40 godina od upokojenja epskog pjesnika hadži Radovana Bećirovića Trebješkog, koji je i opjevao ovu bitku, i čiji stihove se i dalje pjevaju uz gusle, održana je svečana akademija u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Akademija je nosila naziv upravo po stihu iz Bećirovićeve pjesme posvećene ovoj bitki iz Prvog svjetskog rata odsudnoj za crnogorsku i srpsku vojsku - "Da svak prizna Srbu-Crnogorcu, za odsudnu bitku na Mojkovcu".
Brojnoj publici, među kojima i predstavnicima političkog života, zakonodavne i izvršne vlasti, akademske zajednice i potomcima Bećirovića, najprije se obratio mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije čestitajući Božić, podsjećajući da je ovaj praznik upečaćen i u našu istoriju, jer, u te dane održala se i Mojkovačka bitka 1916. godine po novom kalendaru. Podsjetio je na Njegošev stih - "Bez gusala, razgovora nema", ističući da je guslarsko pjevanje ono koje je i suštinsko, ono koje oplemenjuje naše misli.
– To bi Kant rekao - da se lijepo i uzvišeno dotakne naše duše i naših misli. Mi bismo rekli - da se kroz poeziju i kroz pjesmu uz strune gusala dotaknemo religioznih sadržaja i visokih etičkih vrijednosti koje ima naša epska poezija. Naročito kad imamo i dobrog pjevača koji zapravo tumači tu poeziju. Nije to samo neko pjevanje i slaganje lijepih tonova, nego guslar, pjevač epske poezije ulazi u smisao događaja, u tajnu događaja - rekao je mitropolit Joanikije ističući da je to i Bećirović uradio svojom pjesmom o Mojkovačkoj bitki, ulazeći u duhovni, religiozni i etički smisao bitke.
O djelu Radovana Bećirovića Trebješkog govorio je poznavalac epske poezije, prof. dr Budimir Aleksić, potpredsjednik Vlade Crne Gore. Mojkovačka bitka, ističe on, pored svog istorijskog značaja, jednako je značajna kao tematsko i inspirativno ishodište srpske književnosti.Sjećajući se ove bitke, sjećamo se i Radovana Bećirovića, velikog pjesnika koji je bitku ovjekovječio u formi epskog deseterca, a koji je "najmarkantnija pojava na raskršću između narodne i autorske epike".
– Kao svjedok hroničar (učesnik), Bećirović je opjevao samožrtveni heroizam crnogorske Sandžačke vojske u Mojkovačkoj bici u istoimenoj pjesmi ("Mojkovačka bitka"), koja ima preko hiljadu stihova, i čija je prva verzija objavljena 1927. godine u Nikšiću. "Mojkovačka bitka" je jedna od najvećih i najznačajnijih Bećirovićevih pjesama, po mnogima – ovo je umjetnički najvrednija njegova pjesma, a koja se po estetskim kvalitetima, po snazi likova i razvijenosti događaja približava pjesmama višnjićevske forme - rekao je Aleksić, podsjećajući na riječi akademika Ranka Popovića - "Kao i Višnjić, Bećirović je i istorijski i pjesnički tačan". Odnosno, Bećirovićevo pjevanje posvjedočila je i egzaktna istorija.
– Mojkovačka bitka jedan je od onih istorijskih događaja u slavnoj istoriji srpskog naroda na prostoru današnje Crne Gore koji najdosljednije oslikava njegovu visoku patriotsku, slobodarsku i etničko-političku svijest - ističe Aleksić, dodajući da Bećirović opredjeljenje mojkovačkih ratnika da uđu u rat sa daleko nadmoćnijim neprijateljem posmatra kao izraz bratske samožrtvene ljubavi zasnovane na Jevanđelju i podstaknute podvigom kosovskih junaka.
Osim Mojkovačke bitke, Bećirović je sačuvao od zaborava mnoge događaje i ličnosti iz srpske prošlosti i nastanio ih u naše kolektivno pamćenje, dodaje Aleksić, ističući da je pjesnik bio pravi nacionalni bard, suptilni tumač srpske kolektivne svijesti i našeg dinarskog mentaliteta i karaktera. Tome u prilog, dodao je on, ide i činjenica da Bećirovićeve stihove znaju i citiraju ljudi različitog obrazovnog nivoa. "Bećirovićeva poezija ima ne samo uže estetsko, nego i šire – društveno dejstvo", zaključio je Aleksić, napominjući da je "i u poeziji i u životu Bećirović bio zagovornik njegoševskog srpskog integralizma".
– Radovan Bećirović je oblikovao autentičan i prepoznatljiv pjesnički glas u srpskoj epskoj poeziji. Postigao je ono što je u književnosti najteže i najvažnije: oblikovao je svoj svijet i svoj pjesnički ton, koji bismo po imenu pjesnika mogli nazvati – bećirovićevski - rekao je Aleksić.
Veče je počelo i završilo pojem Srpskog pjevačkog društva "Svetosavnik" kojim diriguje Ratka Vujačić, a Bećirovićeve stihove izvodili su guslari: Radoslav Rajo Vojinović, Slavko Goranović, Vitomir Arsenić, Dušan Pejić, Vaso Đondović, Miladin Anđelić i Sekule Cerović. Veče su vodili Slobodanka Grdinić i Rajko Palibrk.
Organizatori akademije su Saborni hram Hristovog vaskrsenja, Društvo za njegovanje tradicionalnog srpskog pjevanja uz gusle "Sveti Sava" i SPD "Svetosavnik".
