
Prisutnima se najprije obratio dekan FPN dr Boris Vukićević, podsjećajući da je FPN kuća susreta i sinteza, o čemu govore i dosadašnje biste Džona Plamenca, Gavra Vukovića, Vaclava Havela, Aristotela, kojima je sada pridružen i spomenik prof. Ratku Božoviću.
– Ova bista samo je izraz prirodne čovjekove potrebe da nađe i materijalnu potvrdu onog što već duhom postoji, a što je ponekad nevidljivo i neuhvatljivo, a to je da je Ratko Božović, od prvog dana, pa dok fakultet bude trajao, ovdje među nama kao oslonac, inspiracija, podstrek i čuvar vrijednosti - rekao je dr Vukićević.
Profesor FPN dr Milan Marković govoreći o Ratku Božoviću, istakao je da je riječ o čovjeku koji nije bio samo vrhunski profesor, već intelektualac uvijek naklonjen humanim i progresivnim idejama, pripadnik kritičke škole mišljenja. Kao profesor, ističe dr Marković, Božović je bio elokoventan, nadahnut i nesebičan u prenošenju znanja, inspirativan studentima, o čemu govore i puni amfiteatri na njegovim predavanjima. "Ideološki i partijski neobojen, osporavao je autoritete čija je pozadina bila u novcu i vlastima", rekao je dr Marković, prisjećajući se i svog prvog susreta sa vrsnim sociologom kulture, sociologije slobodnog vremena i sociologije umjetnosti. Ukratko je podsjetio i na tok Božovićeva univerzitetska karijera, u kojoj nije preskočio nijednu stepenicu. Pažnje vrijedan, kako je naveo, bio je i njegov demokratski kapacitet.
– Snagom svog intelekta, dubinom promišljanja, stalno čitajući i pišući, decenijama je prof. Božović uvijek branio ono viteško i ljudsko na prostorima gdje je živio i radio, što ima karakter univerzalnih vrijednosti - rekao je dr Marković, ističući da je Božović imao i praktikovao ličnu hrabrost. Prof. Božović, navodi dr Marković, napravio je "magnum opus" čija jasnoća i misaona dubina ukazuju da smo imali nezaobilaznu osobenost stvaralačkog majstorstva, Viteza poziva.
Prof. dr Čedomir Čupić naveo je da je Božović, univerzitetski profesor u Beogradu i u Podgorici, bio intelektualac u punom značenju ovog pojma i kvalifikativa, posjedujući sve tri intelektualne kategorije - stvaralački dar, znanje i savjest. Dr Čupić navodi da Božović nije bio zatvoren u svoju stvaralačku ljušturu, koji nije prezirao stvarnost, već je u njoj angažovano djelovao. Pritom, bio je čovjek jakog identiteta i integriteta, koji je njegovao univerzalne vrijednosti. Božović je bio i primjer kako se treba odnositi prema profesuri, ističe Čupić, dodajući da je bio i Sizif i Don Kihot, nikad ne odustajući i držeći se maksime - "čovjek je čovjeku čovjek". Bio je veliki majstor riječi, dodaje dr Čupić. Božović je bio primjer tipičnog antiautoritarca, a osnovna mjera bila mu je moral, ističe dr Čupić.
– Imao je Božović otpor ne samo prema autoritarnosti, nego i veliku rezervu i sumnju u namjeru bilo koje autoritarne ličnosti, koje je uvijek vezivao za isključivost, krutost u mišljenju i prosuđivanju, radikalnost, ideološku i političku rigidnost, i u ličnim odnosima nepodnošljivost kada su u pitanju mišljenja i stavovi drugih - rekao je dr Čupić o svom profesoru i kolegi, ističući da je on dao nemjerljiv doprinos crnogorskoj akademskoj zajednici.
Коментари (0)
Оставите свој коментар