Ovih dana najdugovječniji crnogorski kamerni sastav, gitarski duo dr Srđan Bulatović i mr Darko Nikčević izlazi pred muzičku publiku s novim djelom. Riječ je o trostavačnoj kompoziciji, kako su je nazvali koncertnoj fantaziji naslovljenoj "Tajna" (Fantasia concertante "The Secret"). Njihovo dosad najkompleksnije djelo je pisano za dvije gitare i simfonijski orkestar. Bulatović I Nikčević su autori kompozicije koju je orkestrirao dirigent Klaudio Iani (Claudio Ianni). Ovih dana su u Skoplju, u studiju francuskog Fame‘s-a završili snimanje. Ovaj dio posla uspjeli su da završe zahvaljujući pomoći Ministarstva kulture Crne Gore, Sekretarijata za kulturu i sport Podgorice i PAM CG koju su dobili na njihovim konkursima. Najinteresantniji dio, koji tek iščekuju, jeste izvođenje djela neposredno pred publikom. Učiniće to najprije u Podgorici sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom, u Muzičkom centru Crne Gore 8. novembra ove godine, i to zahvaljujući razumijevanju menadžmenta ove ustanove kulture.

Gitaristi navode da je to samo dio planova koji imaju s "Tajnom", jer postoji mnogo ideja i želja, a jedna od njih je da pored audio i video snimka kompozicije tokom snimanja, djelo objave i za neku od muzičkih kuća.

Zanimljiv je bio i sam proces rada na ovom djelu, dodaju gitaristi, navodeći da naziv kompozicije, "Tajna", krije u sebi u stvari ideju humanosti, kao i njihovog umjetničkog, ali i sazrijevanja kao ljudi, što navodi na "opis" jednog životnog, stvaralačkog i metafizičkog ciklusa koji kreće od "Od tame ka svjetlu", kako je i naslovljen jedan dio kompozicije, a da bi prešao put "Metamorfoze", čak "Ulaska u vječnost", sanjanja o "Beskonačnosti", uviđanja "Geometrije", da bi završio "Od ruku ka srcima".

• Stavovima i dijelovima kompozicije dali ste imena, niste ih "ograničili" na uobičajen način. Zašto?

Bulatović: Nazivima smo pokušali dočarati preobražaj iz ničega u nešto, iz manjeg u veće, iz jednog raspoloženja u drugo, iz tuge ka radosti, iz mira u nemir i obrnuto, iz jedne atmosfere u drugu. Dijelovi stavova opisuju određeni trenutak i atmosferu u njemu. Pored orkestra, puno doprinosi često preštimavanje gitara, koje novim prizvukom evociraju i dodatno pojačavaju mistiku u samom djelu.

Nikčević: Dijelovi stavova imaju svoja imena jer su nastali od istoimenih Srđanovih i mojih kompozicija. Za njihovu organizaciju u cjelinu Fantasia concertante zaslužan je Klaudio Iani.

• "Tajna" primjetno zvuči vrlo blisko filmskoj muzici. Da li je to negdje bila i vaša početna ideja?

Bulatović: Naša ideja kao i za sva prethodna djela, pa i za ovo, bila je da napišemo lijepu muziku. Da ona sadrži interesantne harmonije, lijepu melodijsku liniju i da slušaoci podjednako uživaju u bilo kom njenom dijelu prilikom slušanja. Da ona korespondira sa današnjim vremenom, da skrene pažnju svojom prijemčivošću publici uopšte, kao i stručnoj publici.

Nikčević: Filmska muzika je od nastanka filma sa zvukom kreacija mnogih vrhunskih kompozitora. Zahvaljujući njoj su opstali brojni simfonijski orkestri. Iako nam nije bila namjera, raduje me ako prepoznajete zvučnost koja je veoma prisutna u savremenoj simfonijskoj muzici.

• I dosad ste Vaše kompozicije pripodobljavali za gitare i veće sastave. Ipak, kakav je osjećaj to uraditi za gitare i orkestar, u punom značenju?

Bulatović: Osjećaj je nevjerovatan, posebno što nam se ispunila želja koja postoji dugo vremena. Posebno je uzbuđenje veće, jer se tu prepliće orkestratorovo majstorsko umijeće i iskustvo. Ali, konačni sud o djelu će dati oni koji su najpozvaniji, a to je publika, i naravno vrijeme.

Nikčević: "Tajna" je nastala iz naše stalne želje da napredujemo i stvaramo nešto bolje i veće. To nijesmo mogli sami i zato smo, uz pravi savjet naše prave prijateljice Isidore Damjanović, direktorice MCCG, angažovali orkestratora, čija je pomoć nemjerljiva i na kraju i presudna u stvaranju nečega, ne samo za nas, već i za našu zemlju, potpuno novog - prvog crnogorskog koncerta za dvije gitare i orketar. Klaudio Iani je čovjek zavidnog muzičkog obrazovanja, ogromnog znanja i veoma plodne profesionalne karijere. Bezbroj je muzičkih djela koje je orkestrirao i na čijim je izvođenjima i snimanjima dirigovao. Našu muziku je obogatio simfonijskim instrumentima, maestralnom orkestracijom, a proces snimanja je vodio toliko profesionalno i predano, da nas je ostavio bez daha i riječi, pa i danas, nekoliko mjeseci nakon završetka snimanja, još prepričavamo i iznova proživljavamo oduševljenje, emocije i prosvjetljenje kojim nas je darivao toga dana u Skoplju, gdje smo učestvovali u činu stvaranja našeg novog, zajedničkog umjetničkog djela. Osjećaj slušanja svoje muzike ‘obogaćene‘ simfonijskim orkestrom je uzvišen i inspirišući, stvara potrebu za komponovanjem nove muzike.