Nenametljivo, ali sigurnim koracima na crnogorskoj i regionalnoj muzičkoj sceni uspješno korača kompozitorka i pijanistkinja Slobodanka Bobana Dabović Đurić. Bez pretrčavanja preko važnih umjetničkih "poglavlja", bez preskakanja stepenica, fokusirana na rad, na ono što voli, Dabović Đurić ove godine imaće nekoliko premijernih izvođenja – od simfonijskih kompozicija, horskih, do muzike pisane za pozorište.
• Kako biste ocijenili godinu za nama, i što očekujete od 2026. godine? Koliko se klima na umjetničkoj sceni promijenila, postoje li pomaci, i u kom smjeru? Na koga se umjetnici mogu osloniti, ili i dalje zavise samo od sopstvene snage?
– Primjetan je pomak ka saradnji, razmjeni znanja i većoj otvorenosti među akterima na sceni, što je važan temelj za dugoročni razvoj. Čini se da umjetnici sve jasnije prepoznaju sopstvenu poziciju i potencijal, kao i vrijednost umrežavanja - lokalno, regionalno i međunarodno. Umjetnička klima se mijenja u smjeru veće profesionalizacije i raznolikosti: sve je više interdisciplinarnih praksi, novih formata i hrabrosti da se eksperimentiše, što scenu čini živom i relevantnom. Kada je riječ o osloncima, umjetnici danas ne zavise samo od sebe, iako lična inicijativa i dalje igra važnu ulogu. Postoje institucije, fondovi, nezavisne platforme i inicijative koje prepoznaju vrijednost savremene umjetnosti i pružaju podršku. Posebno je ohrabrujuće jačanje saradnje među samim umjetnicima i osobama iz kulturnog sektora, jer takva vrsta jedinstva donosi prostor za razvoj na sceni i više stabilnosti u svakodnevnom radu.
• Šta se krije iza naslova "Na pragu vjekova" koji će biti u martu premijerno izveden u Kolarčevoj zadužbini? O kakvom djelu je riječ? Možemo li reći i da je to na neki način ispunjenje Vaših želja, jer djelo će izvoditi simfonijski orkestar?
– Komad za simfonijski orkestar "Na pragu vjekova" (2025) upućuje na ideju prelaza i susreta različitih slojeva vremena - istorijskog i gotovo kosmičkog. Djelo je zamišljeno kao programska kompozicija u kojoj se savremeni kompozicioni postupci, uključujući dodekafoniju, dovode u dijalog sa tradicionalnim motivima Crne Gore. Ti elementi nisu prisutni kao doslovni citati, već kao zvučni impulsi, intervalske strukture i ritmička energija koja priziva nešto mnogo starije od konkretne istorije. U tom smislu, Crna Gora se u ovom djelu ne pojavljuje samo kao geografski ili kulturni prostor, već kao ideja dugog trajanja - kao nešto što, simbolički rečeno, postoji i prije samog postojanja svijeta kakvog poznajemo. Taj prostor pulsira u Univerzumu kao arhetipska energija, kao zvuk koji prethodi obliku, a muzika pokušava da uhvati upravo taj neuhvatljivi, predvremenski sloj postojanja. Spoj strogo organizovanog tonskog materijala omogućava da se različita vremena preklapaju i koegzistiraju u jedinstvenoj strukturi trajanja. Simfonijsko izvođenje daje muzici prostor da diše, a meni priliku da joj se približim na jedan potpuno drugačiji način koji predstavlja važan korak u tom procesu. U tom smislu, "Na pragu vjekova" je lično značajno iskustvo, ali prije svega i prilika da se kroz orkestarski medij artikuliše jedno promišljanje vremena, identiteta i kontinuiteta.
• Kada ćemo djelo "Na pragu vjekova" čuti i u Crnoj Gori?
– Velika je čast što će kompozicija premijerno biti izvedena u Kolarčevoj zadužbini, prostoru koji nosi izuzetnu tradiciju i težinu u svijetu muzike. Za svakog autora to je posebno priznanje i odgovornost. Što se Crne Gore tiče, podjednako mi je drago i duboko važno što će krajem juna djelo odjeknuti pred domaćom publikom u Herceg Novom. Za mene to nije samo izvedba – to je trenutak u kojem svaka nota dobija puni smisao i emociju.
• Pišete muziku za pozorišni komad "Osmijeh za Mariju", po djelu Obrada Nenezića. Otkrijte nam nešto o toj muzici? Da li će tu biti nekih "likova" – tema, ili ćete pokušati da prikažete duh epohe – vremena?
– "Osmijeh za Mariju" je muzička drama u kojoj se riječ, pokret i muzika neprestano prepliću. Kroz različite muzičke žanrove i ambijentalnu (elektronsku) muziku, nastojala sam izgraditi emotivni tok drame i dočarati duh vremena. Obradovi stihovi postavljaju temelj cijele priče, dok muzika ima ulogu da ih isprati i produbi njihovu emociju. U središtu priče se nalazi Ljubo Čupić i njegov osmijeh koji nije samo čin prkosa pred smrću – on je i tiha poruka upućena Mariji, znak ljubavi, smirenosti i ljudskosti u najtežem trenutku. Takođe, za mene je taj osmijeh duboko crnogorski simbol: spoj borbenosti, dostojanstva i topline. Muzika ne objašnjava priču, već je osjeća zajedno sa likovima, povezujući lično i istorijsko, intimno i kolektivno, gdje su slikovito predstavljene univerzalne ljudske vrijednosti.
• Radite na još jednom komadu takođe inspirisanom jednom istorijskom ličnošću – Jelenom Balšić. No, ovaj put u pitanju je horska kompozicija. Da li će ovo biti a capella komad? Koliko često komponujete za hor? U čemu se sastoje izazovi vokalne muzike?
– Kompozicija je pisana za mješoviti hor i dočarava Jelenu Balšić - njenu unutrašnju snagu, dostojanstvo i eleganciju. U pitanju je a cappella komad gdje svaki glas nosi svoj dio izraza, a zajedno grade bogatu harmoniju i dinamički dijalog. Jelena je bila žena snažne volje i vizije, koja je u svojoj epozi uspijevala da ostvari uticaj i zadrži dostojanstvo u teškim okolnostima. Muzikom sam pokušala prenijeti tu kombinaciju odlučnosti - kroz teme, harmonije i ritam, da publika osjeti njenu osobnost i duh vremena. Rijetko komponujem za hor i svaki put je to poseban izazov. Vokalna muzika traži drugačiji pristup od instrumenata – glas je direktno vezan za tijelo, dah i intonaciju, a emocija i tekst moraju da budu jasno izraženi kroz harmoniju i ritam. Za mene je posebna draž kada kroz mješoviti hor mogu graditi zvuk koji priča priču i prenosi emociju, a u ovom slučaju je predstavljena heroina svog vremena, na svojstven i poseban način.
