Svjetski dan pozorišta - 27. mart ove godine se u Crnoj Gori obilježava u svjetlu nedavnih protesta glumaca koji su nezadovoljni povećenjem zarada propisanih novim Granskim ugovorom. Tako je kod nas, a slično je i u svijetu sudeći po poruci koju je po izboru Međunarodnog pozorišnog instituta uputila poznata egipatska glumica Samiha Ajoub.

Ona je ocijenila da svi pozorišni umjetnici pate zbog nestabilnosti koja je direktna posljedica onoga kroz šta naš svijet danas prolazi - sukoba, ratova i prirodnih katastrofa koje imaju razorne posljedice ne samo na naš materijalni, već i na naš duhovni svijet i psihički mir.

– Pozorište je u svojoj izvornoj suštini, čisto ljudski čin zasnovan na istinskoj suštini čovječanstva, a to je život. Kao što je veliki Konstantin Stanislavski rekao, "U pozorište se ne smije ulaziti s prljavim nogama. Prljavštinu, prašinu, otresite sa sebe, kaljače ostavite u predsoblju sa svim sitnim brigama, prepirkama i neugodnostima koje kvare život i odvlače pažnju od umjetnosti". Kada izađemo na scenu, izlazimo na nju sa samo jednim životom u nama, životom ljudskog bića, ali ovaj život ima veliku sposobnost da se dijeli i reprodukuje pretvarajući se u mnoge druge živote koje izvodimo pred svijetom tako da on oživi, procvjeta i širi se poput mirisa na druge – poručila je Ajoub.

Crnogorsko narodno pozorište

-

Ono što rade u svijetu pozorišta kao dramaturzi, reditelji, glumci, scenografi, pjesnici, muzičari, koreografi i tehničari, svi oni, bez izuzetka, čin je stvaranja života koji nije postojao prije izlaska na scenu, dodaje egipatska glumica.

Ovaj život, kaže ona, zaslužuje brižnu ruku koja ga drži, grudi pune ljubavi koje ga grle, ljubazno srce koje se saosjeća sa njim i trezven um koji mu daje razloge koji su mu potrebni da nastavi i preživi.

– Ne pretjerujem kada kažem da je ono što radimo na sceni čin samog života i njegovo stvaranje iz ništavila, kao žeravica koja svjetluca u tami, osvjetljavajući tamu noći i grijući njenu hladnoću. Mi smo ti koji dajemo životu njegov sjaj. Mi smo ti koji to oličavamo. Mi smo ti koji ga činimo živahnim i smislenim – kaže Ajoub, ističući da dramski umejtnici zbog toga ulažu "svoj trud, vrijeme, znoj, suze, krv i živce, sve što treba da urade da bi prenijeli tako snažnu poruku, braneći vrijednosti istine, dobrote i ljepote i istinski vjerujući da je život vrijedan življenja".

Ona je pozvala svoje kolege i sve pozorišne poslenike da proslavu pozorišta - oca svih umjetnosti, iskoriste da zajedno, "iz sveg glasa puste da riječi izađu i probude savjest cijelog svijeta, tražeći u sebi izgubljenu suštinu čovječanstva", tražeći slobodnog, tolerantnog, ljubaznog, simpatičnog, nježnog i dostupnog čovjeka, sposobnog da odbaci podlu sliku brutalnosti, rasizma, krvavih sukoba, jednoumlja i ekstremizma.

– Misija nas dramatičara, nosilaca baklje prosvjetiteljstva, od prvog pojavljivanja prvog glumca na prvoj sceni, je da se direktno suočimo sa svime što je ružno, krvavo i neljudsko. Suočavamo se sa svime što je lijepo, čisto i ljudsko. Mi, i niko drugi, imamo sposobnost da širimo život. Širimo se zajedno zarad jednog svijeta i jednog čovječanstva – poručila je Samiha Ajoub.

S.Ć.