Promocija monografije "Život i po", koju je napisala novinarka i književnica Svjetlana Hribar, otkrila je publici ne samo profesionalni trag velike umjetnice već i tanane niti njene privatnosti, prenesene kroz petnaestogodišnje prijateljstvo, razgovore i zapise. U prisustvu autorke, bliskih saradnika i prijatelja poput glumca Radeta Šerbedžije, ovaj kulturni događaj bio je mnogo više od književne promocije – bio je to susret s jednim vremenom, svjedočanstvo o životu u umjetnosti i umjetnosti u životu.
Pored autorke, na promociji je govorio Rade Šerbedžija, koji je bio blizak prijatelj sa Jagodom Buić, a razgovor je vodila Marija Vujošević, urednica u izdavačkoj kući Nova knjiga.
Predstavljanje je otvoreno čitanjem odlomka iz knjige – pisma koje je sama Jagoda Buić uputila autorki Svjetlani Hribar, a u kojem navodi i specifične ideje o tome kako želi da njena biografija izgleda. Odlomak je čitao Rade Šerbedžija. Autorka je govorila o svom poznanstvu s umjetnicom i o tome kako je zapravo slučajno došlo do toga da postane njen biograf – upoznale su se kako bi radile intervju, ali taj susret je prerastao u blisko, višegodišnje poznanstvo. Sastajale su se na različitim mjestima: Jagoda bi govorila, a Svjetlana zapisivala – pa tako u knjizi imamo riječi umjetnice praćene komentarima i zapažanjima autorke.
Rade Šerbedžija, koji je bio blizak prijatelj sa Jagodom Buić, govorio je o njenoj izuzetnoj ličnosti, strasti prema teatru koja ih je i spojila, i o tome kako je njihova povezanost ostala cjeloživotna. Publika je imala priliku da iz prve ruke čuje anegdote i detalje njihovog prijateljstva. Promocija knjige završena je čitanjem pjesme koju je Rade Šerbedžija napisao Jagodi povodom otvaranja njene izložbe u Londonu.
Ova knjiga će, složili su se Svjetlana i Rade, biti od izuzetne važnosti za cijeli region, budući da daje jedinstven uvid u život i djelo jedne od najznačajnijih umjetnica s naših prostora, pojedinosti iz njenog nesvakidašnjeg života, ali je i svjedočanstvo jednog vremena.
Jagoda Buić (1930–2022) rođena je u Splitu. Nakon školovanja u Splitu i Dubrovniku, upisuje Akademiju primjenjenih umjetnosti i dizajna, a paralelno studira istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Potom upisuje Akademiju u Beču, koju završava kao dobitnica Rektorove nagrade za najbolji diplomski rad. Usavršava se u Rimu i Veneciji u oblastima filmske scenografije i kostimografije.
Nakon diploma u Zagrebu i Beču započinje njen intenzivan angažman u hrvatskim pozorištima. Autorka je oko dvjesta kostimografija i scenografija. Šezdesetih godina afirmiše se kao tapiseristkinja i živi i radi u Parizu. Brak sa potpredsjednikom Svjetske banke dr Hansom Vutkeom bilo je razdoblje u kojem je izlagala, ali nije radila ništa novo – posvetila se suprugu i pratila ga na putovanjima svijetom.
Nakon njegove smrti 2000. godine, vraća se umjetnosti i radi u svom ateljeu u Provansi, u papiru i kartonu – izložci postaju monumentalniji, da bi se nakon deset godina okrenula metalu – predmetima sakupljenim po francuskim otpadima, spojenim u sadržajne skulpture duhovitih naziva. Na kraju svog istraživanja u materijalima, stigla je i do stakla – venecijanskih majstora duvača koji su, prema njenim skicama, stvarali objekte prvi put izložene na velikoj retrospektivnoj izložbi u Trstu 2013. godine.
Tokom života priredila je više od osamdeset samostalnih izložbi i učestvovala na više stotina grupnih. Njeni radovi nalaze se u muzejima i galerijama širom svijeta, kao i u brojnim javnim zgradama i privatnim kolekcijama. Među mnogim nagradama međunarodnog značaja ističe se Gran pri "Itamarati" Bijenala u Sao Paolu (Brazil, 1975). Umrla je u Veneciji 2022. godine.
Svjetlana Hribar (Zadar, 1952) živi i radi u Rijeci, u dnevniku Novi list. Kao novinarka u rubrici Kultura, napravila je više stotina intervjua s umjetnicima svih opredjeljenja, pisala o njihovom djelu i izvještavala sa festivala u Hrvatskoj i inostranstvu. Osim u Novom listu, objavljivala je tekstove u Slobodnoj Dalmaciji, Večernjem listu, Nacionalu, a pisala je i za Oko, Vijenac, Zarez, Svjet, Razglede, Ludus...
Bila je redovan gost MESS-a, BITEF-a, Mittelfesta u Čividaleu, kao i slovenačkih muzičkih i pozorišnih festivala. Kolumnistkinja je portala Autograf i ArtKvart.hr. Među osnivačima je riječkog HKD Teatra, koji je pokretač Međunarodnog festivala malih scena – danas jednog od vodećih pozorišnih festivala u Hrvatskoj. Kao urednica je potpisala (zajedno s kolegama Natašom Govedić i Zdravkom Zimom) dvije knjige Dalibora Foretića: "Iluzija nije opsjena" (pozorišne kritike) i "Mrakovi grada svjetlosti" (političke kolumne). Kruna njenog autorskog rada su knjige "Ritmovi nemira – zapisi iz života Oskara Danona" i "Život i po" o velikoj umjetnici pozorišta i tapiserije Jagodi Buić.
