<p>Glumci Dramskog teatra Skoplje na sceni KIC-a</p>

Glumci Dramskog teatra Skoplje na sceni KIC-a / -FOTO: SRDJAN BOLJEVIC

Dubok rez u patrijarhat

Mene je kao reditelja interesovalo gdje je granica između života i pozorišta. I tu sam se jako puno bavila sama sobom - kaže Nela Vitošević koja se publici RUTA festivala u Podgorici predstavila komadom „Moj muž” u produkciji Dramskog teatra Skoplje

Od prošlosti ne možemo pobjeći, ali se s njom moramo i trebamo suočiti, poruka je rediteljke Nele Vitošević koja je na scenu Dramskog teatra Skoplje postavila predstavu "Moj muž". Predstava, koja spada u dokumentarno-igrani teatar, za okosnicu ima istoimenu knjigu Rumene Bužarovske. Drugi segment predstave, lične su tragikomične priče samih glumaca na sceni, koje se preklapaju s pričama i likovima Bužarovske. U predstavi, izvedenoj preksinoć u Podgorici u KIC "Budo Tomović" u okviru RUTA festivala, igraju: Sara Klimoska, Emilija Micevska Trajković, Natalija Teodosieva, Sanja Arsovska, Trajanka Ilijeva-Veljić, Igor Angelov, Filip Trajković i Ismet Šabanović. Dramaturškinja je Viktorija Rangelova- Petrovska, kostimografkinja Roza Trajčevska- Ristovska, scenograf Konstantin Trpenoski, a muziku je izabrala Vitošević.

Nakon izvođenja, na okruglom stolu o predstavi, dramaturškinja Dragana Tripković, koja i moderira razgovore, navela je da je "vrlo uspješno savladan prostor između dramskog i proznog u samoj predstavi", a koja se temelji na književnom tekstu, kao i ličnim pričama. I upravo to lično, koje izbija i iz jednih i drugih priča, koje nije samo puko pričanje, već omogućava prepoznavanje i uživljavanje gledalaca, sigurno je doprinijelo da je nakon skopskog teatra ovaj komad, naravno s varijacijama, zaživio na drugim regionalnim scenama.

Ne čudi zato što je tokom razgovora s glumcima i rediteljkom, najviše govora bilo upravo o traumatičnim iskustvima, koja iako lična, jesu i zajednička-poznata publici. Situacije i socijalno okruženje su svima nama još uvijek isti, a patrijarhalni okvir svima prepoznatljivo isti. To objašnjava i postojanje čitavog spektra istih problema iako više ne živimo u istoj državi - porodičnog i vršnjačkog nasilja, klasne podijeljenosti, stigmatizma povezanog za bolesti, bilo psihičke ili fizičke, šovinizma, anksioznosti, agresije, mizoginije, ostvarivanja materinstva... A, do predstave se, kako kaže Vitošević, došlo putem radionica s glumcima i klasičnog pristupa dramskom tekstu. O radionicama, kao svojevrsnim psihoterapijama govorili su i glumci i rediteljka, koja s publikom i sama na kraju komada dijeli lično iskustvo.

Suočavanje sa sobom donosi dobro i društvu

Na naše pitanje može li se pobjeći od prošlosti, odnosno od samog sebe, Vitošević kaže da je najvažnije suočiti se sa samim sobom, svojim traumama, problemima, sa tim ko smo, što smo, odakle smo, naglašavajući da svi proizlazimo iz patrijarhalnog društva.

– Tokom rada govorila sam da moramo uspostaviti dijalog sa samima sobom i publikom, i to je ključno. To suočavanje nekog odbija, jer je ljudima ponekad teško da čuju to što pričamo, jer se ne mogu suočiti. Potisikivanje problema samo odugovlači proces i može dovesti do eksplozije, zemljotresa, i ne rješava ni društvene probleme. Jer, lične frustracije postaju društvene frustracije, pa imamo problem sa stigmatizacijom, tabuima... i taj korak suočavanja sa sobom samo je jedan korak ka prihvatanju drugih ljudi koji su nešto što mi nismo - kaže Vitošević.

Bužarovska govori o našoj svakodnevici, i pravi dubok rez u naše patrijarhalno okruženje i ističe sve anomalije društva na brutalan, direktan način, kroz tragikomediju, kaže Vitošević. Zato je, dodaje, pokušala da i sama odgonetne razloge koji su nas doveli do toga što jesmo, sa svim našim traumama, strahovima i tajnama s kojima se budimo svakog jutra.

– Mene je kao reditelja interesovalo gdje je granica između života i pozorišta. I tu sam se jako puno bavila sama sobom - kaže Vitošević, dodajući da iako je nakon ovog komada radila još dvije predstave, čini joj se da je ovdje pristup bio najiskreniji, a što je zahtijevao i sam materijal Bužarovske.

Večeras (22.04) je na programu RUTA festivala komad ljubljanskog Mestnog gledališča "Bog masakra" u režiji Diega de Bree. U predstavi igraju Jana Zupančić, Uroš Smolej, Iva Krajnc Bagola i Sebastian Kavaca. Komad igra od 20 časova u velikoj sali KIC-a.

Ž.J.