Riječ je o monografiji posvjećenoj životu i radu hrvatske umjetnice Jagode Buić, koja je upravo objavljena u izdanju Nove knjige i Kosmos izdavaštva - izdanje za Crnu Goru, Srbiju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Djelo je nastalo iz susreta i razgovora autorke sa Jagodom Buić tokom perioda od petnaest godina. Ova izuzetna priča praćena je brojnim fotografijama kako umjetničkih djela, tako i onim iz života velike umjetnice.

Pored autorke Hribar, na promociji će govoriti Šerbedžija, koji je bio blizak prijatelj sa Jagodom Buić, a razgovor će moderirati Marija Vujošević, urednica u izdavačkoj kući Nova knjiga. Ovaj događaj će biti jedinstvena prilika za podgoričku publiku da se upozna sa radom jedne od najznačajnijih vizuelnih umjetnica sa ovih prostora, ali i pojedinostima njenog nesvakidašnjeg života.

Jagoda Buić (1930 - 2022) rođena je u Splitu. Nakon školovanja u Splitu i Dubrovniku, upisuje Akademiju primijenjenih umjetnosti i dizajna, a paralelno studira Istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Potom upisuje Akademiju u Beču, koju završava kao dobitnica Rektorove nagrade za najbolji diplomski rad. Usavršava se u Rimu i Veneciji u oblastima filmske scenografije i kostimografije.

Nakon diploma u Zagrebu i Beču započinje njen intenzivan angažman u hrvatskim pozorištima. Autorka je oko dvjesta kostimografija i scenografija. Šezdesetih godina se afirmiše kao tapiseristkinja i živi i radi u Parizu. Brak sa potpredsjednikom Svjetske banke dr Hansom Vutkeom bio je razdoblje u kojem je izlagala, ali nije radila ništa novo - posvetila se suprugu i pratila ga na putovanjima svijetom.

Nakon njegove smrti 2000. godine, vraća se umjetnosti i radi u svom ateljeu u Provansi, u papiru i kartonu, izlošci postaju monumentalniji, da bi se nakon deset godina okrenula metalu – predmetima sakupljenim po francuskim otpadima, spojenim u sadržajne skulpture duhovitih naziva. Na kraju svog istraživanja u materijalima, stigla je i do stakla – venecijanskih majstora duvača, koji su prema njenim skicama stvarali objekte, prvi put izložene na velikoj retrospektivnoj izložbi u Trstu, 2013. godine. Tokom života priredila je više od osamdeset samostalnih izložbi i učestvovala na više stotina grupnih. Njeni radovi nalaze se u muzejima i galerijama širom svijeta i brojnim javnim zgradama i privatnim kolekcijama. Među mnogim nagradama međunarodnog značaja ističe se Gran pri "Itamaraty" Bijenala u San Paolo (Brazil, 1975). Umrla je u Veneciji 2022. godine.