Jelena Laban / -Jelena Laban 2

Glumica Jelena Laban: Postoji uvijek onaj dio umjetnika koji ne može da se plati

Posebno bih voljela da se oprobam u komediji, jer smatram da imam potencijala za to. Mislim, sebi sam smiješna, pa bih voljela da podijelim to sa drugima

Po ulogama koje je ostvarila u proteklom periodu Jelena Laban s pravom opravdava epitet jedne od najtalentovanijih mladih glumica u našoj zemlji. Svoj talenat brusi i iskazuje u Kraljevskom pozorištu "Zetski dom" u kojem sa još četvoro kolega čini već gotovo godinu i po dana stalni ansambl, prvi put u istoriji ovog teatra.

• Šta znači biti stalni dio jednog nacionalnog teatra?

– Pored toga koliko je bitno biti dio jednog istorijski bitnog i značajnog pozorišta za kulturu Crne Gore, značajno je za bilo kog umjentika danas da bude stalni član jednog teatra. Prošlo je godinu i po dana i imala sam u tom perodu dosta posla, i to kvalitetnog. Zbog toga se radujem da sam dio jednog pozorišta koji stvara nešto kvalitetno, čini mi se ne samo za kulturu Crne Gore, nego za pozorišnu umjetnost na Balkanu. Možda djeluje neskromno, ali kad pogledam naše predstave i pogledam kakvi ljudi tu rade, sa kojom umjetničkom i ljudskom ulogom ulazimo u to, imam razloga da pozovem ljude da dođu, i pogledaju šta to mi radimo. Ono što sam imala prilike da radim znači mi mnogo. Izađem umorna, ali svjesna da to što radimo ima smisla.

• "Zetski dom" posljednjih godina posvećen je savremenom pozorišnom izrazu. Da li priželjkujete nešto drugačije?

– Bilo je modernih pristupa, ali različitih. Posebno bih voljela da se oprobam u komediji, jer smatram da imam potencijala za to. Mislim, sebi sam smiješna, pa bih voljela da podijelim to sa drugima.

• Gotovo da je postalo pravilo u posljednje vrijeme da se u našim pozorištima do uloga dolazi preko kastinga. Šta mislite o tome?

– "Zetski dom" prije nego što je formirao ansambl organizovao je audicije. Tako sam dobila svoju prvu profesionalnu ulogu u "Zetskom domu". Tada sam vidjela po sebi, ali i drugim kolegama, da nismo navikli na kastinge. Žao mi je što ne idemo dovoljno često na audicije, žao mi je što smo pomalo izopšteni iz toga. Desi se da nas neko preporuči, pozove za kasting, ali nema toga dovoljno, pogotovo za mladog glumca, jer tako stiče samopouzdanje. A kad mu se ne daju šanse kako on može da proba. Zato mislim da je kasting veoma bitan za glumca, bilo kojih godina. To važi i za starije glumce, jer ih odbijanje razdrma. Predivno je što su počeli da se organizuju, vidim po mojim kolegama vršnjacima i mlađima, još studentima, koji su počeli zahvaljujući kastinzima da igraju. Period korone je bio strašan, neke kolege koje su baš tada trebalo da počnu bili su primorani da sjede kući. Nadam se da će sad sve doći na svoje mjesto.

• Neizbježno je pitanje da li pozorište može da promijeni svijet? To je, zar ne, ona tačka koja često i opredijeli nekog da se bavi ovom profesijom?

– Da li pozorište može da bude toliko jako? Nisam sigurna. Pogotovo u našoj situaciji, stanju našeg pozorišta, kulture... Ali, na nama je da probamo, da pitamo - i da pitamo sa ljudima koji nas gledaju, da li je to svijet u kojem želimo da živimo. Smatram da postoji uvijek onaj dio kod umjetnika koji ne može da se plati, da se kupi, koji ja ne prodajem, koji je ono moje ljudsko, kao kod bilo kojeg čovjeka, ali ga proizvodim na umjetnički način. Umjetnost se ne može svesti samo na puki proizvod. Postoje projekti koji su nastali sa malo novca, koji su bukvalno "iščupani", ali navode ljude da zastanu, razmisle. Ovo što radim je plemenito, i kad prestane to da bude, prestaću da se bavim glumom.

Glumcu glas nije samo za pjevanje

• Tokom pandemije odjeknule su nagrade koje ste osvojili na internacionalnim onlajn takmičenjima.

– Snimali smo materijale i poslali ih na tri takmičenja. Ali, kad su nagrade došle, i kad sam shvatila ko je sve bio u žirijima tih takmičenja - svi veoma priznati umjetnici i uticajni u svojim zemljama, puno mi je značilo. Moram da napomenem koliko mi je rad sa mentorkom Sarom Vujošević Jovanović značajan. To je mnogo uticalo na mene i moju karijeru, moj pogled na glumu, moj glas. Shvatila sam da glas za glumca nije samo sredstvo za pjevanje. I taj materijal koji smo slali nije bio samo pjevanje, a ni ta takmičenja nisu samo bila u tome ko će najbolje da pjeva. Imam taj potencijal i ne znam da li bih ga otkrila da nije bilo Sare Vujošević Jovanović.

• Da li razmišljate o tome da se oprobate i u regionu i tako krenete stopama nekih Vaših kolega koji uveliko igraju u serijama i filmovima u regionu?

– Naravno, mada imam puno posla i teško mi je da to sve organizujem. Žao mi je što nas mnogo češće ne pozivaju, jer zbog malih budzeta ljudi zovu one sa kojima su već radili. Vrijeme prolazi i ako se ne pojavljujete onda vas zaborave, pa bi mi jako mnogo značilo da uđem u regionalne produkcije i imam više snimanja. Trenutno nisam zadovoljna tim dijelom moje karijere.

S.ĆETKOVIĆ