– Znate, u našim jezicima, riječ „ponizan" i „poniznost" nema uvijek nekako pozitivno značenje. „Šta se ti imaš ponižavati?", tako se kaže. Ali, poniznost je u mnogim kulturama osnova pogleda na svijet, i u religijskom, i u umjetničkom, i u svakom drugom smislu. U ovom vremenu narcizma, u kojem je uvijek „ja" na prvom mjestu, ja stojim ponizno ispred ove nagrade. Jer, ovo što je kazala Brana, je kao da se radi o nekom drugom – rekao je Pašović i priznao da ga je vijest o nagradi zatekla.
– Kad me je Milena nazvala, bio sam u autu negdje kod Loznice. Mene je teško šokirati, ali ovo me stvarno šokiralo. Pitao sam se zašto ja? Ja sam još uvijek student na Akademiji u svojoj glavi, još uvijek učim, još uvijek sam u pozorištu promjena i uopšte sebe ne doživljavam kao nekoga ko je sad neka osoba koja treba dobiti neko priznanje – rekao je Pašović i zahvalio svim ljudima koji su dio njegovog puta.
– Hiljade ljudi je učestvovalo u mojoj umjetničkoj i životnoj biografiji: glumci, muzičari, koreografi, tehničari, električari, scenski radnici, ljudi koji prodaju karte, čistačice… Ljudi iz cijelog svijeta, a posebno oni iz bivšeg jugoslovenskog prostora, bez kojih ja ne bih postojao. Šta bih ja mogao da radim da oni svi nisu pružili svoj talenat i znanje, svoju ljubav prema pozorištu, umjetnosti i životu, da i meni nekako onda omoguće da ja malo doprinesem svemu tome – kazao je Pašović posebno se obrativši glumicama Lidiji Stevanović i Gordani Đurđević.
– Lidija je igrala u mojoj prvoj studentskoj vježbi prije 45 godina. Tada je igrala osam Čehovljevih dama. A Gordana je igrala u mojoj predstavi „Jelka kod Ivanovih", prije 43 godine. Taj zajednički put traje do danas. I sa ovim damama i sa drugim mnogim velikim glumicama i glumcima sam došao do ove večeri i ove predstave koja je tako bitna u mom životu, ne samo umjetnički, nego na svaki drugi način. Prije tri godine počeli smo rad na projektu Enabled Theatre. Imali smo sreću da nas je podržala Kreativna Evropa i da smo mogli godinu dana raditi sa osobama sa teškoćama u razvoju, sa njihovim porodicama, terapeutima, stručnjacima… Bili smo u Sarajevu, Novom Sadu, Zagrebu, Budvi. I to je promijenilo naše živote – ispričao je Pašović.
On je spomenuo i mladog pijanistu iz Budve koji glumi u predstavi.
– Upoznali smo Matiju Molčanova, koji je savladao prepreke autizma i postao veliki muzičar koji studira na Cetinju, on i večeras svira za vas. A njegova majka Ana Brajak, pomogla nam je u mnogo u svemu – kazao je Pašović i zaključio da Budvu doživljava kao svoj grad.
– Uvijek je divno doći u Budvu, ja je doživljavam kao svoj grad, ja doživljavam Crnu Goru kao svoju zemlju i to ne mislim da promijenim. Vrlo mi je lijepo tu sa vama i vrlo sam srećan što ste me prihvatili u svoj dom – zaključio je Pašović svoje obraćanje.
