Karadzić i Babović / foto: Lazar Ružić

Izložba "Kadriranja": Priroda i odbačeni predmeti u foto-objektivu

Slikar Dragan Karadzić i vajar Milivoje Babović postavkom "Kadriranja", koja se može vidjeti u galeriji "F64" predstavili su likovnoj publici izbor iz svog bogatog umjetničkog fotografskog opusa koji stvaraju decenijama

– Fotografijom se bavim koliko i slikanjem, nema direktne veze jedno sa drugim, ali smatram da se možda nesvjesno približavalo se i negdje doticalo jedno sa drugim. Imam osjećaj da čovjek je s vizuelnim aparatom najbliži stanjima gdje se neki elmenti iz prirodom transformišu, transpunuje u nešto što je najbliže slici materije, ritmu, boji. Mada najmanje boji. Kad slikam imam osjećaj da mi pretjeramo u boji, jer nikad mi ne možemo naslikati list, drvo, ne možemo naslikati kamen, putenost, lice..., onako kako je to u prirodi, objasnio j naš poznati likovni stvaralac Dragan Karadzić svoju vezanost za fotografiju kao oblik likovnog izražavanja, kojom se sa slikanjem paralelno bavi već decenijama.

Karadzić ne preslikava prirodu, već, kako kaže, bilježi njene ritmova. Najčešće fotografiše na jezeru blizu Šavnika, mjesta gdje je rođen. Fotografije koje je izložio daleko su od pukog prenošenja prirode, već posmatrača navode na razmišljanje o samoj suštini prirode i onoga što je čini.

Samo kratki pogled na radove ukazuje da našeg poznatog slikara posebno inspiriše voda i svijet koji živi oko nje i od nje... već su poznate Karadzićeve fotografije trske, njenih stabljika koje svojom krhkošću, upletene u geometrijske forme kao da pričaju cijelu priču o početku i kraju. Posebnu pažnju publike privukli su nestvarno lijepe fotografije fosila u kamenu, koje je Karadzić pronašao na mjeastu gdje najčešće fotografiše - jezeru.

Jedan od najznačajnijih kulturnih događaja

U analizi Karadzićevih fotografija istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadzić je istakla da je njegovo polazište „uvijek u prirodi, ali prirodi kao univerzalnoj kategoriji, i njegovom dubokom i vrlo delikatnom osjećaju za prirodu“.

Govoreći o Babovićevom fotografskom opusu Ljiljana Karadzić je konstatovala da u njegovim kadrovima „istrošeni predmeti dobijaju neki novi život“. On ih pretvara u nešto novo uvodeći poetiku neobičavanja, kazala je ona.

Ona je otvarajući izložbu naglasila da je izložba „Kadriranja“ jedan od najznačajnijih kulturnih događaja ove godine.

Babović se bavi fotografijom od studentski dana, a snimke iz ateljea često koristio za crteže i skice za skulpture. Rješenja koja naš poznati vajar iznalazi do nekih svojih fotografija je neobičan i osoben. Babović koji u svom opusu često koristi djelove starih mašina, već oksidiran metal "oplemenio" je zaleđenom vodom i tako dobio efekte koje je teško postići. Izložbom je predstavio i onaj drugi dio vog zanimanja - knjige, biblioteke, odbačene stvari, ili kako on kaže smeće... koji na njegovim fotografijama dobijaju neko sasvim drugačije ruho.

Jedan od najznačajnijih kulturnih događaja ove godine

U analizi Karadzićevih fotografija istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadzić je istakla da je njegovo polazište "uvijek u prirodi, ali prirodi kao univerzalnoj kategoriji, i njegovom dubokom i vrlo delikatnom osjećaju za prirodu".

Govoreći o Babovićevom fotografskom opusu Ljiljana Karadzić je konstatovala da u njevim kadrovima "istrošeni predmeti dobijaju neki novi život". On ih pretvara u nešto novo uvodeći poetiku neobičavanja, kazala je ona.

Ona je otvarajući izložbu naglasila da je izložba "Kadriranja" jedan od najznačajnijih kulturnih događaja ove godine.

Poetike i motivska ishodišta Karadzića i Babovića se ne dodiruju. Jedino zajedničko je da je fotografija njihova strast i ishodišnje njihove očigledno nepresušne kreativnosti. Teško je opisati fotografije ova dva umjentika, riječi su nedovoljne da predstave emocije kojima zapljuskuju posmatrača. Zato vrijedi izdvojiti vrijeme jer će vas vas ove fotografije (koje su mnogo više od fotografija) mnogostruko oplemeniti.