Posebna vrsta slikarstva, ebru umjetnost postala je prepoznatljiva široj domaćoj javnosti zahvaljujući Esadu Šabotiću, koji se nakon obuke u Turskom kulturnom centru "Junus Emre" u Podgorici, posvetio ovoj drevnoj vještini slikanja na vodi. Velika želja i posvećen rad, da svoju maštu, kreativnost i ideje, prenese na čuveni mermerni papir, dovela je Esada do ostvarenja svog sna. Ono što je nekada zamišljao, trenutno proživljava, predstavljajući sa posebnom radošću svoja umjetnička djela crnogorskoj publici. Nakon samostalnih izložbi u okviru VII Bihorskog kulturnog ljeta 2020. godine i Gusinje etno festa 2021. godine, ppredstavio je svoje umjetničke radove i u podgoričkom Kulturno-informativnom centru "Budo Tomović". Kako kaže u razgovoru za dnevne novine "Dan", utisci se još nijesu slegli, a pozitivne kritike publike i struke izazvale su kod autora plimu najprijatnijih osjećanja. Postavku "Ebru magija" čini 30-ak slika, a preciznost nanošenja boje, ali i rezanja unikatnih ebru podloga vidljiva je na svakoj od njih, po čemu je i postao prepoznatljiv.

• Izložba "Ebru magija" koja je nedavno otvorena u KIC-u "Budo Tomović" izazvala je veliku pažnju posjetilaca. Jeste li zadvoljni kako je sve proteklo?

- Još sam pod utiskom što zbog same posjećenosti izložbe, a i zbog zainteresovanosti, kako posjetilaca tako i medija. Osjećam posebnu radost što je javnost prepoznala moj trud i rad, dobio sam puno pozitivnih kritika, tako da mi je zadovoljstvo još veće prvenstveno zbog podrške Centra za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore (CEKUM) koji je podržao moj rad. Drago mi je i što sam dio stvaralaštva predstavio u kulturnoj instituciji kakva je KIC "Budo Tomović", kao i to što je izložba bila baš u Podgorici gdje sam proveo veći dio svog profesionalnog života.

• Postavka broji blizu 30 radova, koliko vremena Vam je trebalo da pripremite ovu izložbu?

- Radovi koji su izloženi u KIC-u nastajali su od 2016. godine do danas. Dio sam izlagao na samostalnim izložbama u Petnjici i Gusinju, a ova poslednja je dopunjena sa petnaestak novih djela.

• Koja tehnika Vam je najprivlačnija za rad?

- Prva i osnovna tehnika je batal - krupni ebru. Tokom rada potrebno je nanijeti boje da budu identične veličine, obično se nanose četiri vrste boje, i to četkicama koje su izrađene od konjske dlake i stabljike ružinog drveta. Koriste se raznovrsna šila i izvode određene forme raznih dimenzija, kao i specijalni češljevi pomoću kojih se kombinuje jedna od 12 osnovnih vrsta ebru umjetnosti. Na primjer, kao što je tehnika "čićekli", što u prevodu znači gdje se prikazuju cvijetni motivi, zatim "tarakli" tehnika - češljani ebru, "gel git"- plima i osjeka ebru...

• Na koji način nastaje jedno ebru djelo?

- Da bi se dobilo jedno ebru djelo potrebno je biti lake ruke, prefinjenog ukusa, otvorenog uma za neočekivane šare, koje se formiraju na površini vode. Ebru je gotovo jedina tehnika u likovnoj umjetnosti koja se kreira na nečvrstoj podlozi, na likvidnoj površini koja sama po sebi nije postojana - vodena smjesa. Posebna specifičnost izrade ebru djela ogleda se u tome što ni sam umjetnik ne može znati kako će finalni rad da izgleda, te je samim tim nemoguće ponoviti isto djelo dva puta.

• Šta je sve potrebno od materijala da se dobije jedna slika u ebru stilu?

- Potrebno je specifična četvorougaona posuda u kojoj se izliva kitra - supstanca biljnog porijekla koja se rastvara u vodi da bi se postigla potrebna gustina u kojoj se kasnije nanose boje od prirodnih pragmenata. Zatim se razređuje sa vodom i goveđom žuči koja ima za cilj da omogući razlivanje boje po površini vode.

• Koji su dominantni motivi na Vašim slikama?

- Nadrealni motivi, cvijetni, kaligrafija. Kada su u pitanju motivi bihorskog ćilima, koristio sam kombinovanu tehniku preciznog rezanja ebru podloga koje sam dobio koristeći raznovrsne ebru tehnike, a sve zbog boja i šara koje su specifične za bihorski ćilim.

• Da li možete da izdvojite omiljenu sliku?

- Sve su mi drage, tako da bih teško mogao izdvojiti jednu. Za mene svaka ima posebnu vezu i značenje. S obzirom da su moji korijeni iz Bihora, posebnu pažnju sam posvetio bihorskom ćilimu koji je zaštićen kao nematerijalno kulturno dobro. Osjećao sam potrebu i želju da ga kroz ebru umjetnost otrgnem od zaborava... Jeste da se radi o kombinovanoj tehnici, ali kao dijete se sjećam majke dok je tkala na razboju, a u svom domu čuvam predmete iz tog perioda, poput čuna, brda, vretena...

• Koliko Vam je važno da Vaše slike ostvare kontakt sa posmatračima?

- Ebru vještina sama po sebi nosi dozu opuštenosti, strpljenja, igra bojama u samoj vodi nas vraća u djetinjstvo i zaboravite na sve brige i stresove. Fokusirani ste na taj trenutak, pa je tako i meni važno da publika kroz moje radove osjeti taj mir i sreću.

• Kada je u pitanju Vaše stvaralaštvo ko vam je bio najveća podrška na početku?

- Na kursu ebru slikanja u turskom kulturnom centru "Junus Emre", u Podgorici, 2016. godine, poslije 39 godina desio se ponovni susret sa mojom dragom profesorkom iz osnovne škole Sabahetom Bekom Masličić, koja je još tada probudila moju maštu i interesovanje prema likovnoj umjetnosti. Nakon druženja na kursevima i kasnije svojim kritikama dala mi je vjetar u leđa da nastavim da se bavim time. Posebno zadovoljstvo mi pričinjava što je upravo ona otvorila moju samostalnu izložbu u Podgorici.

• Hoće li ova postavka nakon Podgorice, biti izložena još negdje? Kakvi su planovi za naredni period?

- Nastavljam da radim i stvaram istim žarom, ispitivajući još ebru tehnika. Imam ponuda da izlažem i u drugim crnogorskim gradovima, a nadam se da će se uskoro to i realizovati.