Izložbom „Esencijalni duh prirode", održanom u Likovnoj galeriji Kulturnog centra u Vrbasu, Radović je pokazao da kada kamen progovori jezikom umjetnosti nastaje dijalog koji prevazilazi geografske granice i nadživljava vrijeme. U razgovoru za „Dan" govori o saradnji sa galerijom u Vrbasu, važnosti kontinuiranog izlaganja u regionu i porukama koje je želio da prenese vojvođanskoj publici.
– Moj prvenstveno umjetničko-stvaralački orijentir, vizija, i tendencija inicijalno su trasirali konkurisanje na zvaničnim izlagačkim konkursima u regionu, pa tako i onom koji je raspisala Galerija Kulturnog centra grada Vrbasa. Time sam dobio priliku da u kontinuitetu publici predstavljam svoje skulpture u kamenu, ali i moju umjetničku ličnost, karakter i skulptorski izraz. Podsjećam, gostovanjem u Vojvodini nastavio se niz mojih međunarodnih izlaganja skulptura u kamenu, jer sam prethodno imao izložbu u Muzeju Kozare u Prijedoru, u Republici Srpskoj.
• Kamen najčešće vezujemo za kraške predjele, dok se Vojvodina doživljava kao ravničarski, zemljoradnički prostor. Kako je publika ravničarskog podneblja reagovala na ova, uslovno rečeno, "hladna" umjetnička djela? Da li je kamen zaista hladan materijal?
– Želio sam da predstavim rad u kamenu koji je blagorodan. Kamen vas uči strpljenju i oplemenjivanju, to je prirodni materijal, plemenit je i blizak mom umjetničkom senzibilitetu. Kamenu pristupam sa entuzijazmom i uvažavanjem, kao i čovjeku, poštujući njegove osobine. Taj odnos gradim kroz prizmu umjetnosti i umjetničkog momenta. Stvara se nit kroz sam proces rada i nastanka umjetničkog djela za vječnost.
Publika je na ovu refleksiju reagovala sa oduševljenjem, što se pokazalo i na samom otvaranju izložbe u brojnosti posjetilaca i interakciji sa skulpturama iz postavke "Esencijalni duh prirode".
• Predavanja za učenike često su sastavni dio Vaših predstavljanja. I prilikom ranijih gostovanja u Bosni i Hercegovini veoma je bila posjećena edukativna radionica. Koliko su mladi danas zainteresovani za ovu vrstu umjetnosti? Da li su im, možda, bliži mediji poput grafičkog dizajna, videa i animacije?
– Imao sam dvije značajne i izazovne međunarodne izložbe u kratkom vremenskom razmaku, što je iziskivalo poseban napor zbog geografske udaljenosti gradova, kao i činjenice da su to dvije susjedne države, pa je i trasnport skulptura bio izazov.
Međutim, vođen sam značajnom idejom o buđenju svijesti o dobrom, plemenitom, inovativnom. U tom duhu sam koncipirao predavanje želeći da mladima pružim autentičan prikaz rada u kamenu praćen promišljanjem. Nastojao sam da im približim važnost stručnosti, izgrađivanja sopstvenog stila i postizanja kvaliteta, a samim tim i trajnosti.
Rad i zalaganje su neophodni u namjeri da napravite iskorak i osvojite nove izlagačke prostore od značaja. Izložbe su neka vrsta stvaralaškog autoportreta i retrospektiva sopstvenih zamisli i vizije koje prethode radu u kamenu. Zato je predavanje naslovljeno "Kamen, umjetnost, zanat, plemenitost, stvaralaštvo", za đake Osnovne škole "Petar Petrović Njegoš", zapravo imalo poruku o plemenitom uzdizanju kroz domen umjetnosti, a oblast skulpture je jedinstven umjetnički izraz.
Smatram da virtuelni svijet nikada neće moći da zamijeni neposredan kontakt. Virtuelni svijet, po meni, znači otuđenost. Ovim predavanjem, možda u nikad izazovnijem vremenu uticaja društvenih mreža, prezasićenosti raznoraznim medijskim sadržajima i koncentraciji na prolazna dešavanja, ukazao sam da nam je svima u životu potreban balans. Nekada, uslovno rečeno, samo u umjetnosti može da se pretjera, u plemenitom radu, stvaralaštvu. Zanat je umjetniku neophodan i on će sve više biti zastupljen, a kao uvijek – i na cijeni. Kompletnom izložbom, mojom umjetničkom i porodičnom crtom, zainteresovao sam mnoge koji su već negdje promišljali i imaju tendenciju ka umjetnosti, da nastave školovanje i obrazovanje u tom pravcu.
• Kakav je Vaš opšti utisak nakon gostovanja u Vrbasu – gradu koji su, podsjetimo, nakon 1945/46. godine naselili brojni građani Crne Gore? Da li ste osjetili posebnu vrstu bliskosti sa publikom?
– Po dolasku u Vrbas, u ravničarsku mirnoću življenja, komuniciranja, stila i lakoće kretanja, postao sam svjestan okruženja upoznajući pri postavci izložbe rukovoditeljku galerije, akademsku grafičarku Silvu Jelačić i direktora Kulturnog centra grada Vrbasa Bojana Periza. Oni su me dočekali na visokom nivou gostoprimstva i domaćinske iskrenosti.
Upoznali su me sa mnogim ljudima sa naših prostora. Tako sam imao priliku da se susretnem sa brojnim književnicima, pjesnicima, vajarima, spomenuću neke od njih kao što su Branislav Zubović i vajar Vojo Dedeić, a podršku su mi pružili i pojedini rođaci.
• Na čemu trenutno radite i gdje će publika uskoro imati priliku da vidi Vaše nove radove?
– U konstantnom sam procesu rada i stvaralaštva, izrade skulptura u kamenu, tako da će sljedeću moju izvedbu u kamenu publika vidjeti, vjerujem, na više samostalnih međunarodnih i domaćih izložbi tokom 2026. godine.
