(FOTO) Karikature koja su nas opominjale i budile u zaspalim vremenima

Tuga, nemir i napetost se liječe humorom. Ružnom je potrebno lijepo, laži je potrebna istina, tugi je potrebna radost. I to je ona životna radost osmijeha koju svojom umjetnošću jedinstva u različitosti Goran Šćekić izaziva kod svakoga ko se susreo sa njegovim karikaturama - kaže Boris B. Brajović

Dvadeset i druga izložba karikatura Gorana Šćekića otvorena je sinoć u Kulturno-informativnom centru „Zeta“, u Golubovcima. U postavci je 60 karikatura inspirisanih uglavnom političkim i ekonomskim (ne)prilikama u društvu. Njima Šćekić već trideset godina ponekad i gorko zasmijava građane u Crnoj Gori, a svakodnevno ih objavljuje u dnevnim novinama i portalu „Dan“.

Otvarajući izložbu Čedomir Kavarić, predsjednik Savjeta KIC-a „Zeta“ je podsjetio da je za tri decenije rada Goran Šćekić objavio više od 14.000 karikatura. Sve one govore o njegovom stvaralaštvu i, kako ističe Kavarić, poruci koju upućuje društvu.

- Šćekić je na svojstven i slikovit način obilježio dešavanja u društvu u tranziciji - ocijenio je Kavarić.

O Šćekićevom bogatom opusu govorio je prof. dr Boris B. Brajović ocjenjujući da smo u prohujalim olovnim vremenima Crne Gore mogli ispratiti umjetničku autobiografiju Gorana Šćekića. On je rekao da se karikaturista Goran Šćekić ubraja u značajne ličnosti koje su obilježile proteklih trideset godina u Crnoj Gori.

"Karikature Gorana Šćekića kroz komično ismijavaju neke pojave, stvari i ličnosti, a druge poštuje duboko i suštinski

- Možda je najbolja potvrda za njegov umjetnički rad stigla sa mjesta sa kojeg se nije očekivalo, ali koja je na paradoksalan način potvrdila kolika je moć njegove karikature koja nas je opominjala i budila u zaspalim vremenima kada je Crna Gora bila lider u diktaturi i politici poslušnosti - istakao je Brajović.

Upisan u istoriju olovnih vremena

- Kada se jednom bude pisala istorija olovnih vremena u Crnoj Gori, u nekoj Crnoj Gori koja će ličiti na onu Đedovu i prađedovsku Crnu Goru, karikature Gorana Šćekića će biti neprocijenjivo bogatstvo i izvor jedne posrnule zemlje i izgubljenog ljudskog dostojanstva koje je zamalo dovelo do katastrofe i potpunog sumraka svake čestitosti i poštenja. Ali i baš zato će biti prisutni i svjedoci odbrane svetinja i ljudskosti kroz ove karikature one ličnosti, poput Gorana Šćekića, koje nijesu dozvolile da ljudi postanu ovce, a ovce ljudi, i da se humanitet zamijeni animalitetom, da se dehumanizujemo i obezličimo. Goran Šćekić će zato biti i jedna od svetinja slobodne Crne Gore, ako do nje ikada dođe. Zato nam je garant i osmijeh mitropolita Amfilohija.

Kroz specifični žanr karikature u kojem su smještene narativne strategije između fikcije, pamćenja i konfliktne stvarnosti, Šćekić je otvorio prostor one potrebne fenomenologije da bismo naše društveno tijelo doveli u diskusiju i dijalog, ocijenio je profesor Brajović.

- Koristeći mikronarative kao izvor povjesnog razumjevanja kroz umjetnost karikature, Goran Šćekić je gradio alternativnu hroniku konvencionalne istorije. Tako su te alternativne hronike posredovanjem umjetnosti karikature postajale vrijedan marker društvenih tenzija i aporija koje su se kretale od osjećanja razlike i distance, onoga što smo i ko bili, do onoga što smo i ko sada, pa do osjećanja prepoznavanja i blizine u onome što i ko možemo biti, kako i ova izložba pokazuje - kaže Brajović.

Brajović: Mitropolit Amfilohije je uzimao „Dan“ i odmah i prvo tražio karikaturu

- Na prethodnim promocijama sam rekao da je, zapravo, Goranov najveći uspjeh ne što je izmamio osmijehe većine ljudi u Crnoj Gori, već osmijeh jednoga čovjeka i to najvažnije ličnosti moderne Crne Gore, mitropolita Amfilohija. Naime, svaki put kada je poslije odslužene službe mitropolit Amfilohije u svom kabinetu ili bilo gdje se zatekao, uzimao novinu „Dan“ i odmah i prvo tražio karikaturu Goran Šćekića. Osmijeh mitropolita Amfilohija ili „Trinaestojulska nagrada“? Šta je važnije? Zna to svako od vas ko je došao ovdje, a što je zapravo, po meni, i suština umjetnosti karikature Gorana Šćekića koju ovdje predstavljamo - istakao je prof. dr Boris Brajović.

On dodaje da se kroz Šćekićeve karikature u nama budio „onaj zaspali Homo Ridens, odnosno čovjek kao biće osmijeha“.

- Karikature Gorana Šćekića kroz komično ismijavaju neke pojave, stvari i ličnosti, a druge poštuje duboko i suštinski. A tu odbranu onoga što je sveto on postiže svojom umjetnošću koja je u skladu sa čuvenim geslom antičke komedije „Castigat ridendo mores“, odnosno kažnjava smijehom loše ili ružne običaje. A za to mu je potrebna jedna zaboravljena aristotelovska vrlina: evtrapelije ili vrline dobre igre ili šale. Nju Goran Šćekić postiže posebnim i specifičnim instrumentom: humorom. A to nije laka i razumljiva stvar kako se čini, jer humor je granično polje, tu je komično na pragu kuće tragičnog. Tuga, nemir i napetost se liječe humorom. Ružnom je potrebno lijepo, laži je potrebna istina, tugi je potrebna radost. I to je ona životna radost osmijeha koju svojom umjetnošću jedinstva u različitosti Goran Šćekić izaziva kod svakoga ko se susreo sa njegovim karikaturama - ocijenio je Brajović.