Knjige "Balabanski duh" je zapis o vremenu, ljudima i tradiciji Balabana, sačuvan kroz autentične životne priče, sjećanja i svjedočenja. Autor na jednostavan i neposredan način prenosi duh mjesta i generacija, čuvajući vrijednosti i glas zajednice koja je oblikovala ovaj kraj.
Knjiga "Balabanski duh" donosi dragocjen doprinos zavičajnoj književnosti i očuvanju kulturnog pamćenja.
O djelu će, pored autora, govoriti i gosti promocije, a očekuje se živ razgovor o značaju čuvanja lokalne tradicije i usmenog nasljeđa.
– Ovo nije knjiga. Ovo je amanet – zapisao je Bojan Simov Raković u predgovoru knjizi.
Svaka stranica "Balabanskog duha" nosi težinu vjekova, miris prvih brazda, ukus djetinjstva i gorčinu tuge nad grobovima predaka, ocjenjuje on.
– U ovim redovima kuca srce Zete postojano i ponosno. Ono što ćete čitati nije izmišljeno. To je život. Život koji je koračao ovim stazama, sjedio pod brestovima, pjevao na svadbama, tugovao na sahranama, dijelio hljeb u mobi, branio čast onda kada je bilo lakše ćutati – navodi Raković.
On dodaje da autor knjige nije samo pisac, već je i čuvar sjećanja, ljudskosti – one nevidljive veze što spaja s precima.
– Bez te veze, ono što jesmo brzo bi se rasulo i nestalo u zaboravu. Zato, kad budete čitali ove stranice, znajte da pred sobom nemate samo svjedočanstvo, nego opomenu. Opomenu da smo ono što pamtimo, i da bez pamćenja nestajemo."Balabanski duh" nije poklon. On je zavjet - a zavjet nije napisan da bi se čitao, nego da bi se živio – poručio je Bojan Simov Raković.
Autor Ranko Rajo Boljević zapisao je da se balabanski duh razvijao na temeljima moralnih vrijednosti pravoslavne vjere, kulture, tradicije i zajedništva.
– Danas društvenim tokovima duvaju neki hladni vjetrovi, koji prijete da oduvaju sve moralne vrijednosti, humanost, slogu, druženje i humor, po čemu su Balabanjani bili poznati. I evo, da bih sačuvao makar dio uspomena na te lijepe, vedre dane i tradiciju Balabanjana da dišu jednim duhom, rodila se ova knjižica, djelo moje tuge i moje radosti. Tuge - što, kao nekad, nema one snage, one moći. Nema više onog pravog žara, čuvene nam sloge kad su sva srca za jedno, a jedno za sva kucala. Radosti što sam ostao dijete u duši – poručio je autor Boljević.
