<p>Уљаревић, Симоновић, Ћуковић и Станојевић</p>

Uljarević, Simonović, Ćuković i Stanojević / -FOTO: NARODNA BIBLIOTEKA BUDVA, FEJSBUK

Književno djelo u kojem je stvarnost u funkciji fikcije

Ova realistička proza, dakle, premašuje taj izvorni publicistički žanr, i prelazi u imaginativnu, gotovo postmodernu priču po kakvoći fabule, ali krajnje tradicionalnu priču po načinu pripovijedanja - kazao je Radomir Uljarević o novoj knjizi Buda Simonovića na promociji u Budvi

Najnovija knjiga novinara i publiciste Buda Simonovića "Dragovoljići - Zapisi o krajevima i ljudima" u organizaciji Narodne biblioteke Budva održana je u holu Akademije znanja. O novoj Simonovićevoj knjizi koja je izdanje kuća "Obodsko slovo" i "Štampar Makarije", u kojoj su sakupljene njegove reportaže od kojih su neke objavljivane i u "Danu", govorili su Radomir Uljarević, ispred izdavača, i recenzent mr Aleksandar Ćuković. Publici se obratio i Simonović, a promociju je kao i uvijek umješno moderirala Stanka Stanojević.

Uljarević je na početku istakao da iako je riječ o publicistici, knjige Buda Simonovića uvijek se čitaju kao književni tekst, jer druge nema, a da faktografija u njegovim knjigama služi da osnaži maštu. Odnosno, mašta uzmiče pred faktografijom koja je toliko maštovita da i ne ostavlja prostora autoru da bilo šta domišlja, dodaje Uljarević.

– Da kojim slučajem nema tako pouzdanih svjedočenja o tome o čemu piše Budo Simonović, da nema, konkretnih ljudi, konkretnih događanja, ove priče bi se čitale kao izmišljeni, izmaštani mozaik nemogućih događanja. Ova realistička proza, dakle, premašuje taj izvorni publicistički žanr, i prelazi u imaginativnu, gotovo postmodernu priču po kakvoći fabule, ali krajnje tradicionalnu priču po načinu pripovijedanja - kazao je Uljarević, naglašavajući da su Simonovićeve knjige prevazišle publicistički žanr.

Neimar mosta od fakata preko žive rijeke legendi

Posebna vrijednost ove Simonovićeve knjige, Ćuković vidi u činjenici da autor povezuje daleku prošlost i sadašnjost na jedan neusiljen, lijep i originalan način, pa stoga svaka priča izgleda bliska, naša, na dohvat ruke. A, kaže Ćuković, provjereni dijalog sa prošlošću, uslov je dijaloga sa budućnošću. Taj dijalog, danas je prekinut i možda ovom knjigom Simonović daje odgovor na pitanje šta čovjek da učini ne bi li opet postao dijaloško biće.

– Knjiga je neobična i opominjuća promenada duhom ovih prostora, u kojoj je Budo Simonović po ko zna koji put pokazao i dokazao da je neimar mosta od fakata preko nabujale i žive rijeke legendi.... Po ko zna koji put, stiže snažna opomena da je na ovom svijetu jedino važno da ne otkaže Čovjek i kada sve drugo otkaže - rekao je Ćuković.

– Simonović je napravio književno djelo u kojem je stvarnost u funkciji fikcije - naglašava Uljarević. Pritom, dodaje on, Simonović pred čitaoca stavlja stvarne događaje visokog dramskog naboja da se u trenutku pomisli da je riječ o izmaštanim, a ne realnim dešavanjima. To proizlazi, dodaje Uljarević, iz autorove težnje da u svakoj priči traga za nemogućim u autentičnim događajima. Napominje i da je riječ o svojevrsnoj narodnoj književnosti, bliskoj usmenoj književnosti, jer priče koje je zapisao Simonović i dalje su žive u narodu. Simonovića zanimaju granične situacije ljudske egzistencije, a te situacije uvijek korespondiraju sa graničnim situacijama pisanja.

– Kao da, u skladu sa jednim ogledom o krajnosnim fenomenima Žaka Bodrijara, koji govori o prozirnosti zla, Simonović takođe pravi oglede o krajnosnim fenomenima ljudske egzistencije i pokazuje zlo i prozirnost zla, njegovu zastrašujuću blizinu, koje samo što nije tu u nama, koje je, zapravo, tu u našem svijetu i u našem vremenu - zaključio je Uljarević.