Zbornik novinskih reportaža "Ljudi mog vremena" Lidije Kojašević Soldo promovisan je u nikšićkom "Tehnopolisu". O knjizi su govorili novinarka Svetlana Mandić, urednica knjige Natalija Đaletić i pjesnikinja Gordana Sarić. Moderator večeri bio je poznati internacionalni trofejni karikaturista Srećko Gal, koji je sa svojim karikaturama ilustrovao knjigu i na svoj jedinstven i orginalan način predstavio sve Lidijine tekstve i brojne sagovornike.
Sa sagovornicima je o svemu, o životu i o smrti pričala slušala, pričala kada treba, čutala kada je smatrala da je to možda najbolji razgovor i tako su izrasli svi ovi Lidijini tekstovi, rekla je Svetlana Mandić i pojasnila da je knjiga "Ljudi mog vremena" podijeljena u četiri cjeline.
- Prvo smo zajedno sa njom plovili Bokom, a potom jedrili plavetnilima mora. Kroz te tekstove provozala nas je prvom klasom, pustila je kreativce da slikaju po pučinama, neukalupljenim da nas posjete zašto je sloboda tako važna. Išla po šumama i gorama i tako je nastao čitav serijal priča koje su vezane za Boku. Onda je odlučila da se vrati iz svog rodnog Nikšića, iz koga nikada nije ni otišla, jer gdje god da je bila, bila je u rodnom gradu. Potom je Lidija odlučila da piše o onim ljudima koje će Nikšić pamtiti. Kada se priča o Nikšiću i kaže se da je ovo veliki grad, a taj grad je veliki zbog ljudi, a dio tih ljudi su i Lidijini sagovornici, koji čine da ovaj grad bude najljepši na svijetu - kazala je Mandić.
Ona je dodao da je Lidija u pričama koje se tiču Nikšića pisala o buntovnicima sa snovima, ali o buntovnicima sa razlogom i umjetnicima koji pokušavaju sačuvati ono malo duše u nama. U njenim pričama su ljudi koji su ostavili tragove na papiru, kamenu, slikama i fotografijama.
- Ti ljudi su prije svega shvatili da treba ostavi tragove o životu, jer ako ne ostave taj traga ni njih neće biti. Pisala je o hrabrim pojedincima koji su svoju hrabrost pokazivali tako što su se borili sami sa sobom onda kada su poklekli. Pisala je o svim onim ljudima koji su tokom razgovora Lidiji poslali prijatelji i onim ljidima koji su godine mjerili brojem ljudi kojima su pomogli i spasili im živote. Ona je puštala nijeme svjedoke da progovore. Pisala je o onima koji su shvatili da je život avantura, a da počinje i završava se sa čovjekom i onim koji su znali da lete i kada drugi padaju - istakla je Madić.
Ona je kazala da joj se posebno dopala treća i četvrta cjelina knjige.
- Jedna divna zemlja otišla je, ali kako Lidijin naslov kaže Jugoslavija živi. Ona je iz tog razloga odlučila da nam ispriča priču o ljudima zbog kojih ta zemlja i dalje živi, makar u sjećanjima - zaključila je Svetlana Mandić.
Urednica knjige "Ljudi mog vremena" Natalija Đaletić je istakla da je Lidija jedna od žena koje pronose slavu Nikšića na svim meridijanima i uporednicima svojim novinarskim zanatom, koji je bliži umjetnosti nego zanatu.
- Kada sam počela raditi ovaj posao nijesam ni slutila da ću u svom opusu imati jednu Lidiju Kojašević Soldo i jednog Srećka Gala. Knjiga "Ljudi mog vremena" je kulturni kapital i jedno nasleđe koje će ostati, ne samo za Nikšić nego i jedne Jugoslavije, koja i dalje živi. U knjizi ima ljudi raznih profila od Triglava do Đevđelije i kako ti ljudi doživaljavaju Jugoslaviju, Crnu Goru i Nikšić. U knjizi ima puno ljudi iz Nikšića za koje nijesam znala šta rade i čime se bave i koliko ovaj grad ima vrhunskih umjetnika, koji pronosle slavu grada pod Trebjesom. Svi ti ljudi su doprinijeli da Nikšić bude perjanica kulturnog i intelektualnog razvoja Crne Gore i regiona. U Lidijinim tekstovima koje je radila kao ratni reporter ona je mirila ljude i strane, braneći neodbranjivo. Velika je priviligija u ovoj knjizi imati karikature svjetski poznatog karikaturiste Srećka Gala - poručila je Đaletić.
Veče je muzikom obojio gitarista Rade Amanović.
Коментари (0)
Оставите свој коментар